Kriza i strah mijenjaju potrošačke navike Kineza

Iako srednja klasa nije najugroženija trenutnim stanjem kineske ekonomije, za razliku od onih najsiromašnijih, migrantskih radnika, važnost mnogobrojne srednje klase u Kini jest u tome što ona ponajviše određuje potrošačke trendove u Kini. Povijesno skloni štednji, čak i oni trenutno bez posla imaju vremena planirati buduće karijerne poteze i prilagoditi svoju osobnu potrošnju.

Kineskinja Emma Wang živi u gradu Chongqingu, te objašnjava promjene u potrošnji koje osobno primjenjuje zbog novonastale situacije. Pojašnjava kako u Kini, bez obzira na normalizaciju, i dalje vlada strah od zaraze, zbog čega se izbjegavaju odlasci u restorane, kina i na putovanja, tj. sve ono što zahtjeva fizičku interakciju sa drugim ljudima.

„Na početku su mnogi pribjegli traženju dodatne zdravstvene zaštite, ali sada se fokusiraju na svoje obitelji, te troše na proizvode koje donose bolja osobna i obiteljska iskustva.“, govori Emma Wang, „Potrošački prioriteti su se promijenili. Veći je fokus na obitelj i online trgovinu koja nudi jeftinije, ali i ciljane kupnje, s obzirom da će oporavak ekonomije potrajati.“

„Mnogo pažnje dajem edukaciji svoga osmogodišnjeg sina koji nastavlja s privatnim satovima klavira i slikarstva, iako se oni i dalje održavaju preko interneta. Prodajem svoj manji automobil i planiram kupnju većega kako bi se mogla bolje brinuti za svoje roditelje i voziti ih na jednodnevne izlete u okolici grada. U budućnosti nemam namjeru propuštati priliku da budem sa svojom porodicom.“, napominje.

Iako se proizvodnja u Kini oporavlja, gotovo na 95 posto onih vrijednosti prije epidemije, domaća potrošnja je tako i dalje smanjena u odnosu na razdoblje prije veljače. Eugenia Victorino, iz privatne banke SEB, govori kako je potrošnja u restoranima smanjena za 46.8 posto. Manje se koristi javni prijevoz, a radnim danima se više građana odlučuje za prijevoz osobnim vozilima, dok vikendima mnogi preferiraju ostanak kod kuće zbog čega je dnevni promet vikendom manji za 30 ili 40 posto nego prije.

„Normalizacija u sektorima poput hotelijerstva, turizma i zrakoplovnog prijevoza će vjerojatno pričekati do sljedeće godine“, govori Victorino.

„Pojedini Kinezi se odlučuje na selidbu u manje stanove, kako bi smanjili troškove i ograničili socijalna druženja u svojim domovima“, govori Carol Sun iz Šangaja, „U prošlosti nikada nisam ljetne mjesece provodila u samom gradu, ali ove godine će biti drugačije.“

„Mnogi Kinezi su stavili težnju na obiteljske odnose, i njihova kupnja određenih proizvoda je često refleksija na te osjećaje“, govori pak Geraldine Chew iz kompanije Uniplan, „Nakon dugotrajne otuđenosti, ljudi traže emocionalnu vezu sa obiteljima, ali i sa brandovima proizvoda koje kupuju.

U Europi, ljudi težnju stavljaju na estetiku i funkcionalnost proizvoda, dok Kinezi trenutno preferiraju emocionalna iskustva i osjećaj uključenosti. Kinezi nastavljaju graditi svoju priču sa brandovima s kojima se povezuju.“