Na socijalno najosjetljivije prehrambene proizvode već i sada plaćamo 5 ili 13 posto PDV-a. Porez na dohodak plaća se 24 i 36 posto, a od iduće godine te bi se dvije stope trebale smanjiti na 20 i 30 posto. Analitičar Ekonomskog instituta Željko Lovrinčević procjenjuje da će ta promjena smanjiti prihode lokalnih jedinica od tog poreza za približno milijardu kuna.
Najveći fiskalni gubitak pretrpjet će grad Zagreb jer se u glavnom gradu nalazi najviše viših i visokih plaća koje se oporezuju s 36 posto. Što će dobiti zaposleni?
Ljudi koji zarađuju oko minimalne plaće ili nešto iznad toga neće osjetiti povišicu jer ni sada ne plaćaju porez na dohodak. Isto vrijedi i za roditelje s dvoje i više djece jer je, primjerice, porezno oslobođenje za oca ili majku koji koriste olakšicu za dvoje djece 8250 kuna. U takvim obiteljima zaposleni plaćaju samo 20 posto mirovinskog doprinosa. Računica na primjeru Zagrepčana, koji zbog prireza od 18 posto plaćaju najviše poreza, pokazuje da će samac s bruto plaćom od 7000 kn ili oko 5100 kuna neto dobiti 70-ak kuna više, dok roditelj s dvoje djece neće dobiti ništa. Isto tako, samac s 15.000 kuna bruto može računati na 377 kuna povišice, ali roditelj s dvoje djece dobit će 200 kuna manje od samca, odnosno 177 kuna, jer su već i sada olakšice za dvoje djece podignule njegov neto za oko 1200 kuna u odnosu na plaću samca. Visoke menadžerske ili plaće političara od 30.000 kuna bruto za samca bi trebale porasti gotovo 950 kuna, a roditelja s dvoje djece za 750 kuna. U sredinama s manjim prirezom ili bez prireza razlika je i nešto veća.
Smanjenje stopa poreza na dohodak podebljat će, dakle, srednje i više plaće, dok se standard ljudi s nižim primanjima može popraviti povećanjem njihove bruto plaće, ili smanjivanjem troškova života. Niži PDV na hranu može to, ali i ne mora osigurati. Lovrinčević kaže da su efekti smanjenja PDV-a polovični, cijene smanjuju sustavi koji su pod direktnom kontrolom države (primjerice struja, voda i drugi režijski troškovi), dok se druga polovica poreznog rasterećenja uglavnom prelije na više trgovačke marže.
Nastavi li se s postojećim ritmom rasterećenja dohotka, gradovi i općine bit će potpuno ovisni o središnjoj državi i kompenzacijama. "Zagreb će najavljenom promjenom izgubiti 400 milijuna kuna u situaciji kada treba dodatni kapital da bi profunkcionirao", kaže Lovrinčević. Uvjeren je da će daljnje smanjenje poreza na dohodak ponovno vratiti fokus na oporezivanje nekretnina, jer lokalna država ne može biti bez izvornog prihoda.
"Ne bih najavu smanjenja poreznih stopa već od početka iduće godine uzeo zdravo za gotovo. Treba vidjeti što će se događati s javnim financijama u nastavku godine", kaže Lovrinčević.
Ako sve ostane po planu, i ministar financija Zdravko Marić kaže da smanjivanje poreza nije garancija da će neto plaće porasti, jer to u konačnici ovisi o poslodavcima. "Ja ću uvijek činiti sve što je u mojoj ingerenciji da plaće porastu, ali nemamo mi tu neke mogućnosti prisile", rekao je Marić, koji očekuje i pomoć medija u stvaranju pritiska da se smanjenje poreza pretoči u povećanje neto plaća.
Inače, tijekom prvog punog mjeseca karantene prosječne plaće u zemlji smanjene su stotinjak kuna, ali bio je to mjesec u kojemu je država s 4000 kuna sufinancirala isplatu plaća za gotovo 600 tisuća zaposlenih. Učinak smanjenja poreza na plaće može se poništiti smanjivanjem bruto plaća, no siječanj 2021. je daleko i svašta će se s plaćama zaposlenih događati u nastavku godine.