Može li poljska ekonomija prestići njemačku?

Na čelu toga gospodarskog uspona bi svakako trebala biti njegova domovina, Poljska. Njezino gospodarstvo raste velikom brzinom i 2040. će dostići i najbogatiju zemlju Europske unije, Njemačku, očekuje on. Neki ekonomski stručnjaci su tu ipak teško krili osmijeh: trenutno je BDP Poljske nešto preko 500 milijardi dolara, Njemačke – sedam puta više, oko 3 i pol bilijuna dolara.

Aleksander Laszek, ekonomist iz varšavskog instituta Civil Development Forum objašnjava kontekst ove izjave poljskog stranačkog čelnika: „Do određene mjere je ova izjava tek politička retorika poljskim biračima stranke PiS uoči predsjedničkih izbora ovog svibnja. Cilj da se dosegne prosjek EU-a do 2033. će biti teško postići bez političkih reformni, ali s nešto sreće se može postići. Ali izjednačiti se s Njemačkom? To nije moguće."

Ipak, 2019. je varšavska School of Economics objavila studiju po kojoj, ako Poljska uspije zadržati stopu gospodarskog rasta koju je imala od 1990. do 2018., da će onda doista sustići Njemačku. Profesorica te ustanove Hanna Godlewska-Majkowska obrazlaže kako je Poljska već 2015. sustigla Grčku obzirom na BDP po glavi stanovnika i da će ove godine sustići i Portugal.

Kad je Poljska prije gotovo 16 godina pristupila EU-u, bila je jedna od najsiromašnijih zemalja Unije: korigirano na kupovnu moć, BDP po glavi stanovnika je bio samo 14.800 eura godišnje i samo Letonija je bila još siromašnija. Stopa nezaposlenosti je bila 19%, prosječna mjesečna primanja tek oko 510 eura.

Od tada je gospodarstvo Poljske raslo oko 4% godišnje, više nego tri puta brže nego što je bio prosječni rast članica EU-a koji je iznosio oko 1,2%. 2004. je BDP Poljske bio tek oko 44% prosjeka u EU-u, 2018. je to već bilo 67%.

Ipak, savjetnička agencija McKinsey hvali uspjehe Poljske, ali i podsjeća kako je ona još uvijek na 22. mjestu od 27 zemalja članica kad je riječ o BDP-u po glavi stanovnika preračunato kupovnom moći. U Poljskoj je on jedva 26.000 eura, dok je prosjek u EU-u preko 35.000 eura.

Drugi golemi problem je produktivnost: ako se mjeri stjecanje nove vrijednosti po radnom satu, u Poljskoj produktivnost raste stopom od 4% godišnje, od 13 eura na sat 2004. na 21 euro 2018. Ali u zemljama zapada EU-a je prosjek negdje kod 40 eura na sat. Dakle ako bi barem povećala produktivnost, ona bi uspjela doći negdje u europski prosjek – ali bi i tako bila još daleko od Njemačke.

Onda je tu i problem plaća u Poljskoj: 2015. je radni sat u europskom prosjeku bio 25 eura, u Poljskoj tek 8,60 eura – time je bila jedna od „najjeftinijih" zemalja Unije. Ekonomistica Svjetske banke Emilia Skrok konstatira kako se plaće u Poljskoj tek polako približavaju prosjeku, makar je prisutan porast produktivnosti: produktivnost je od 2000. do 2016. narasla za 51%, ali plaće tek za 33%, piše u izvješću Svjetske banke.

Ali to će onda biti problem s kojim će se Poljska tek morati suočiti – i tu čak ni Zapad nema pravog lijeka jer se to svugdje dogodilo. Kod viših plaća ne samo pojedine tvornice, nego čitavi gospodarski sektori više neće biti rentabilni u Poljskoj. Poljska, isprva kao jedna od najsiromašnijih zemalja je lako mogla bilježiti visok rast, ali što je razvijenija, to će biti teže i održati takav tempo.

Isto tako, Poljska je osobit slučaj i što je razmjerno velika zemlja i veliko domaće tržište: obzirom da niti ne pomišlja u neko dogledno vrijeme odreći se nacionalne valute, njezino domaće tržište je donekle uspjelo amortizirati udarce kroz koje je prolazila Europska unija u doba krize u Grčkoj i drugdje. No da bi se postigao taj „kvantni skok" u Europi, ona mora izaći iz te zaštite i početi se mjeriti s najboljima u Europskoj uniji.

Aleksander Laszek svemu tome dodaje i da je gospodarski rast Poljske zapravo i rezultat vanjskih poticaja. „Gospodarski rast Poljske se može zahvaliti rastu drugih zemalja EU-a koje su svoj vrhunac doživjele 2017. Ali kad opet dođe do zahlađenja, Poljska neće ostati imuna na posljedice."

Magazin The Economics je nedavno ukazao i na četiri vanjska faktora: sredstva potpore Europske unije, doznake Poljaka koji žive u inozemstvu, gospodarska snaga neposrednih susjeda Poljske i poljskih tvrtki koje na primjer rade u Njemačkoj, a onda i podsjeća kako se rast i počeo mjeriti od vrlo niske razine.

I Poljski ekonomski institut (PIE) konstatira kako je Poljska već primila ili će ubrzo primiti 164 milijarde eura europskih poticaja, što je otprilike dvostruko od trenutnog proračuna Poljske. „Za nas je to bilo nešto kao Marshallov plan. Ti prihodi su pomogli u najvećim infrastrukturnim projektima od 2004.", kaže Piotr Arak, direktor Instituta.

On vjeruje kako ima sektora gdje Poljska može više: kozmetička industrija, industrija lijekova, čak i zračni promet – poljska kompanija LOT je čak novi vlasnik njemačke kompanije, nekadašnjeg charter-sektora Lufthanse, tvrtke Condor. Gradi se i golema zračna luka kod Varšave.

No McKisey vidi dva moguća scenarija razvitka do 2030. U prvom modelu poljsko gospodarstvo raste za oko tri posto godišnje. Do 2030. bi poljski BDP porastao za oko 190 milijarda eura.

Drugi scenarij predviđa gospodarski rast od pet posto. Za to bi, međutim, radnom tržištu bilo potrebno više Poljaka, produktivnost bi trebala biti povećana, a investicije bi morale znatno porasti. Samo tako bi poljsko gospodarstvo do 2030. moglo porasti na oko 900 milijarda eura.

Oba scenarija, prema McKinseyu, prate brojni rizici: da ima znatno manje ljudi sposobnih za rad, da EU-subvencije brže prestanu nego što se očekuje ili da ne bude stranih investicija. Osim toga će splasnuti rast produktivnosti ako se ne poboljša obrazovni sustav i ne uspije bolja razmjena između sveučilišta i poduzeća.