Njemačka: Migranti lakše gube posao tijekom pandemije

Za oko 400.000 zaposlenih osoba iz zemalja tražitelja azila je već od prvog vala pandemije vladao tri puta veći rizik ostati bez posla nego za građane ove zemlje: njih oko 20.000 dakle 5% je izgubilo posao za vrijeme pandemije. Do kraja 2020. je stopa nezaposlenosti među migrantima porasla za 2,7% - znatno snažnije nego kod građana EU (2,2%) i Nijemaca (1%). Migranti su i češće bili poslani na skraćeno radno vrijeme, ali su rjeđe mogli raditi u Home Officeu.

To se vidi iz netom predstavljenog izvješća Instituta za istraživanje tržišta rada i zaposlenja (IAB), znanstvenog centra Njemačkog saveznog zavoda za zapošljavanje iz Nürnberga. No ima i nešto boljih vijesti: migranti su veoma brzo opet našli posao kad se gospodarstvo počelo oporavljati nakon prvog lockdowna.

„Zapošljavanje migranata i izbjeglica snažnije reagira na udarce na tržište rada nego što je slučaj kod domaćeg stanovništva" objašnjava Heribert Brücker, suradnik Instituta i jedan od autora studije. "Ali onog trenutka kad se osjeti gospodarski rast opet relativno brzo ulaze u radni proces."

Brückera više brine što je pozitivni razvoj prijašnjih godina osjetno usporen ili čak zaustavljen u pandemiji. Tako je čak i u godini pandemije 2020. zabilježen porast zaposlenosti među migrantima od 1%, ali to je mnogo manje nego 5% koliko je izmjereno u godini prije toga.

„Mi smo prekinuli proces integracije, a to može imati dugoročne negativne posljedice" smatra Brücker.Jer u koroni su obustavljeni mnogi programi integracije migranata u tržište rada, a prekinuti su i tečajevi jezika i upoznavanja kulture.

Mosjkan Ehrari iz Handbook Germany, informativnog portala za migrante nam svjedoči kako je gubitak posla kod migranata povezan i s velikim strahom:

„Mnogi nas sad pitaju: izgubio sam posao i sad se bojim da će to imati posljedica na moje pravo boravka." Posebno strahuju osobe koje tek imaju status "trpljenja" (Duldung), dakle koji nisu dobili dozvolu boravka, ali nisu niti odbijeni. I prema statistikama instituta IAB je u Njemačkoj trenutno oko 200.000 osoba s takvim statusom, a oko dvije trećine od njih imaju nekakav posao.

Od početka 2020. uvedena je i kategorija "trpljenja uslijed zapošljavanja", to znači da im se dozvoljava ostanak ukoliko imaju radno mjesto preko kojeg uplaćuju i doprinose. No problem je u realizaciji: poduzetnik Gottfried Härle nam tvrdi kako čitav taj zakon uzrokuje "mnogo birokracije, a zapravo se prije svodi da se te ljude lakše protjera iz zemlje nego da im se pruži perspektiva boravka."

On je vlasnik pivovare u Allgäu i zapošljava 35 djelatnika, pet od njih su migranti. Zajedno s drugim poduzetnicima se Härle angažira u Inicijativi pravo boravka za rad. Udružili su se jer im je dojadilo kako "se uvijek iznova događa da se dobro integrirani migranti izvlače s njihovog radnog mjesta kako bi ih se protjeralo iz Njemačke." Toga nije bilo toliko za vrijeme pandemije, ali prije svega zato jer nije bilo letova da bi ih se otjeralo u domovinu.

Jer njihova nesigurna perspektiva boravka je problem i za poslodavce.Govori nam iskustvo jedne njegove poznanice koja je vlasnica pekare. "Kaže mi kako njeni migranti rade isto kao i drugi i kako su postali vrlo dobri i nezamjenjivi suradnici. Ali već iz straha da će biti protjerani kasnije radije više neće zapošljavati migrante."

Čak i ako im ne prijeti izgon, gubitak radnog mjesta za migrante često znači upasti u začarani krug, kaže nam Ehrari. Jer zbog korone ne rade niti državni uredi tako da "uvijek iznova stoje pred zatvorenim vratima, ne dobivaju termine da se nađu s nadležnim suradnikom nego na internetu moraju ispunjavati komplicirane formulare - većinom samo na njemačkom."

Zatvorene škole i vrtiće već i Nijemce dovode do očaja, a za migrante je to tek veliki izazov. "To je prava katastrofa", kaže Ehrari. "Mnogi niti ne znaju da i oni imaju pravo na nužnu skrb za svoju djecu u vrtiću." Ali i sve mjere borbe protiv pandemije gdje se građane poziva da ostanu kod kuće i susreću se sa što manje ljudi za migrante znači da su i njihova djeca sama kod kuće i čak zaborave ono njemačkog što su već naučili.

Brücker nam tvrdi kako niti sve te poteškoće i pandemija zapravo dugoročno neće promijeniti dugoročni trend doseljavanja u Njemačku. Već i zbog starenja stanovništva je ova zemlja ovisna o dolasku novih radnika. Tako je i u godini korone 2020. broj došljaka efektivno porastao za 250 tisuća osoba "od kojih je ne baš beznačajan broj već počeo i raditi."