Ovo će biti prvi potezi Plenkovićeve vlade

Nije to još odgovor na pitanje što će biti Vladini prvi potezi ususret jeseni koja će gospodarski vjerojatno biti najteža od završetka rata u Hrvatskoj. Za te prve poteze koji gospodarstvu, ali i javnom sektoru moraju pomoći da prežive do sljedeće godine kad bi trebao početi oporavak nema još puno vremena, ali prilično smjela najava o smanjenju poreznih opterećenja od 5,5 milijardi kuna godišnje, u trenutku kad Hrvatsku čeka rekordni manjak u proračunu od 25 milijardi kuna i rekordni javni dug veći od 90 posto BDP-a, sugerira da Vladin plan nije pokrivati te minuse povećanjem poreza, kako je to bilo za prošle krize, nego upravo suprotno smanjenjem opterećenja kako bi se održala domaća potrošnja, piše Novi list.

U situaciji kad država svaki mjesec za financiranje svojih troškova mimo prikupljenih prihoda treba dodatnih oko 600 milijune eura mjesečno, što je gotovo pet milijardi kuna stari-novi premijer odlučio je nastaviti Vladinu politiku smanjenja poreznih opterećenja. Počela je Plenkovićeva Vlada tako i svoj prvi mandat, no državu je, nakon šestogodišnje recesije, pred kraj 2016. godine ipak preuzela s rastom BDP-a, početkom konsolidacije javnih financija, a Ministarstvo financija počelo je smanjivati opterećenje na plaće još u vrijeme dok ga je vodio SDP-ovac Boris Lalovac.

Sada Plenković počinje drugi mandat s četiri godini iskustva, ali iskustva u situaciji kad je svjetsko gospodarstvo, pa tko i hrvatsko, raslo. Ipak, Vlada koja će još mjesecima voditi državu ovisnu o zaduženju, najavljuje da će smanjivati prihode. Doduše ministar Marić je već pojasnio da sva porezna rasterećenja neće stupiti na snagu u isto vrijeme, odnosno početkom sljedeće godine. Plan je od početka sljedeće godine smanjiti stope poreza na dohodak s 36 na 30 posto i s 24 na 20 posto. U ovoj krizi Vlada je, i odlukom da ne reže plaće u javnom sektoru, nego tek da ne da obećana povećanja, i da tri mjeseca održava plaće više od pola milijuna ljudi, izabrala opciju u kojoj neće rezati nego će poticati domaću potrošnju, pa bi se i potez sa smanjenjem opterećenja na plaće mogao gledati u tom svjetlu. No, ta ideja imat će smisla samo ako na jesen Hrvatsku ne pogode otpuštanja i stečajevi tvrtki koje se neće moći nositi s krizom.

Problem je i to što polovina poreznih obveznika od ovih promjena neće imati koristi, i plaće će najviše rasti onima koji zarađuju više od prosječne plaće. Ljudi su to koji imaju i najviše prostora za štednju, pa je pitanje koliko će novca kojeg dobiju smanjenjem poreza doista završiti u potrošnji. U blagajni središnje države on sigurno neće nedostajati jer je porez na dohodak prihod lokalnih vlasti, a smanjenje prihoda za ukupno barem milijardu kuna, od čega će oko 400 milijuna kuna izgubiti Zagreb, natjerat će lokalne vlasti ili da racionaliziraju potrošnju ili će građani izgubiti brojne javne usluge koje im daje lokalna vlast ili će te usluge izgubiti na kvalitetu. Ovo drugo je ipak vjerojatnije jer država nije pripremila nikakvu reformu niti teritorijalni preustroj kad su u pitanju općine i gradovi. Učinit će to lokalne vlasti u sljedećoj godini, godini lokalnih izbora, financijski još ovisnijim o državi, što je suprotno jačanju decentralizacije o kojoj već dva desetljeća govore sve hrvatske vlasti.

Što se tiče PDV-a na hranu koji bi trebao pasti s 25 na 13 posto, Vlada s tim potezom sigurno neće krenuti u prvoj godini mandata. Potez je to od kojeg bi koristi imali svi građani, ali smanjenje PDV-a na svježe meso, jaja, voće i povrće pokazalo je da, izuzev voća, nije došlo do smanjenja cijena. Uz to nije se dogodilo ni povećanje domaće poljoprivredne proizvodnje, što je bio drugi cilj snižavanja PDV-a na dio hrane u prošloj godini. U Vladi kažu da će svakako prvo vidjeti učinke tog snižavanja PDV-a i da se moraju poduzeti određene mjere za povećanje domaće proizvodnje, kako bi ona bila konkurentnija, inače snižavanje stope PDV-a na svu hranu neće rezultirati nižim cijenama hrane. Oba su poteza, i snižavanje stopa poreza na dobit i stope PDV-a na hranu, nešto što bi građanima, ako se doista dogode, mogli olakšati život u koronakrizi. No, premijer Plenković već se i u proteklom mandatu dao odgovoriti od ideje smanjenja PDV-a, odnosno opće stope PDV-a s 25 na 24 posto, suočen s argumentom da se novac koji izgubi država neće preliti u džepove građana.

Smanjenje poreza možda će tako biti među prvim Vladinim potezima, ali ništa od toga neće se dogoditi u ovoj godini. No, to ne znači da Vlada može mirno čekati da zakoni koje bude predlagala ove godine dogodine stupe na snagu. Pred njom su u nekoliko sljedećih mjeseci potezi koje će morati vući doista pažljivo, kako ne bi ugrozila sektore čije bi urušavanje u krizi značilo da možda neće dočekati oporavak i da im on za šest ili devet mjeseci neće puno značiti.

Ekonomsku i zdravstvenu krizu mora preživjeti hrvatski sustav javnog zdravstva koji je dodatno zbog epidemije samo povećao dugove i procjenjuje se da su oni narasli na devet milijardi kuna. Protekle četiri godine nije se učinilo ništa kako bi se uredio taj resor i kako bi se svaka kuna potrošila tako da korisnicima donese najviše koristi. Vlada je povećala zdravstveni doprinos s 15 na 16,5 posto i time zdravstvu osigurala dodatnih 2,3 milijarde kuna u prošloj godini u odnosu na 2018. godinu. To ipak ne znači da je sustav siguran od novih financijskih šokova ili da je potpuno stabilan. Bilo bi naravno najbolje da Vlada izađe s jasnim planom kako promijeniti trendove u zdravstvu, ali teško je očekivati da će baš sada, a vlasti su to propuštale učiniti posljednjih 20 godina, naći recept za sve boljke u javnom zdravstvu. Važno je da se stanje u zdravstvu ne pogorša i da smirivanje krize, i gospodarske i epidemiološke, dočeka na nogama. Jasan plan vlada mora imati i za početak sljedeće i školske godine, jer je završena školska godina, zbog štrajka i koronakrize, bila najblaže rečeno polovična.

Uz to Vlada je iz mjera potpora za očuvanje radnih mjesta isključila svoje tvrtke, poput Jadrolinije, HAC-a, HC-a, tvrtki koje su nastale iz nekadašnjih Hrvatskih željeznica, Croatia Airlinesa, i oni su uz manje prometa preživjeli zahvaljujući kratkotrajnim pozajmicama. Iako će dio tih poduzeća u turističkoj sezoni, koliki god pad bio, povećati svoj promet, nije isključeno da će već krajem ljeta ili početkom jeseni trebati značajniju pomoć države, ako ništa drugo kroz dodatna jamstva

Uz sve to država ne smije zaboraviti ni realni sektor jer će i tvrtke u privatnom vlasništvu trebati pomoć države cijelu ovu godinu i dobar dio sljedeće godine. Za sve to ključno je je kako će se država nastaviti zaduživati u ovoj i početkom sljedeće godine.

Kakav god plan Vlada osmisli ili ako ga uopće ne bude imala, hrvatski će oporavak započeti kad počne oporavak najjačih europskih gospodarstva koje će ga povući iz krize, a dotad će Hrvatska živjeti na dug. Tako će sljedećih mjeseci puno važnije, od toga kakve su i jesu li uopće pripremili kakve reforme u Vladi, biti koliko će umiješan biti tim Ministarstva financija koje priprema zaduženja. Pri tome Hrvatskoj bi svakako, kad su uvjeti zaduženja u pitanju, mogla od značajne pomoći biti odluka u ulasku u ERM-2 mehanizam, čekaonicu za uvođenje eura.

Dok čeka oporavak i to da počne pristizati novac EU-a za oporavak, Vladi naravno nitko ne smeta i da pripremi sve one promjene koje je obećavala u svim dosadašnjim Nacionalnim programima reformi, poput jasne politike plaća u javnom sektoru, poboljšanja stanja u pravosuđa i povećanja efikasnosti javne uprave, transparentnijih javnih nabava. To može samo pomoći da Hrvatska brže izađe iz krize nego to je to bio slučaj s onom koja je svijet pogodila prije 12 godine.