Pada broj Nepalaca, raste broj Filipinaca

Prema podacima Ministarstva unutarnjih poslova (MUP), do kraja srpnja ove godine stranim je radnicima izdano oko 106.000 dozvola za boravak i rad – oko 9.000 manje nego u istom razdoblju lani te čak 25.000 manje nego rekordne 2024., kada ih je u prvih sedam mjeseci izdano oko 131.000. Od ovogodišnjeg ukupnog broja, 41.716 dozvola izdano je za novo zapošljavanje, 41.388 za produljenje postojećih dozvola, a 23.291 za sezonske radnike.

Turizam postojan

Najveći pad zapošljavanja ove je godine zabilježen kod radnika iz Nepala. U prvih sedam mjeseci za njih je izdano oko 14.500 radnih dozvola, čak 6.000 manje nego u istom razdoblju lani, pa su Nepalci s lanjskog drugog mjesta pali na četvrto. Istodobno najveći rast bilježe radnici s Filipina, za koje je izdano oko 5.000 dozvola više nego lani. S njih oko 15.700 Filipinci su sada treća najbrojnija skupina stranih radnika prema broju izdanih dozvola, piše Novi list.

Na vrhu su i dalje radnici iz Bosne i Hercegovine, kojima je izdano gotovo 20.000 dozvola, dok je za državljane Srbije izdano oko 18.000. Slijede Filipini s oko 15.700 i Nepal s oko 14.500 dozvola, dok ih je nešto manje od 10.000 izdano radnicima iz Sjeverne Makedonije, oko 6.000 državljanima Indije, 4.500 Uzbekistana, 3.800 Kosova, 2.000 Egipta te oko 1.800 Albanije. U odnosu na prošlu godinu, osim kod Nepalaca, pad je zabilježen i kod radnika iz BiH, Srbije, Indije, Bangladeša i Egipta.

Roberto Erman, sindikalni povjerenik STUH-a za Istru i Kvarner, podsjetio je kako je novi kolektivni ugovor s poslodavcima ispregovaran i potpisan krajem ožujka, s primjenom od 1. svibnja. Činjenica je da je KKU potpisan tek tijekom produžene primjene prethodnog ugovora za dodatna tri mjeseca te da ga nije bilo lako ispregovarati.

U STUH-u ukazuju i na to da se svojedobno jako dobrom pokazala mjera »stalni sezonac«, koja je u međuvremenu ukinuta. Riječ je o mjeri koja je omogućavala da se sezonski radnici vraćaju istom poslodavcu, što je u djelatnosti obilježenoj izrazitom sezonalnošću olakšavalo i poslodavcima i radnicima planiranje sljedeće sezone.

– Šteta da je ta mjera ukinuta jer je osiguravala vraćanje sezonaca u istu firmu. Danas poslodavci ulažu dodatni napor u pronalaženju modela kako bi na neki način zadržali sezonske radnike do sljedeće predsezone, a na terenu je vidljivo i kako se kvalitetne djelatnike sada ipak najčešće uzima za stalno. Međutim, ova mjera ipak fali i sa sindikalne strane, i sa strane poslodavaca, jer je sezonalnost u turizmu i dalje velika. Naravno da poslodavac ne može sve radnike u takvoj situaciji držati za stalno, pa je ovo bilo dobro rješenje, kaže Erman.

Takva kretanja pokazuju i određenu konsolidaciju tržišta rada nakon stupanja na snagu novog Zakona o strancima. Njime su postroženi uvjeti za dobivanje radnih dozvola, s ciljem uvođenja više reda u zapošljavanje stranaca, ali i osiguravanja boljih uvjeta rada za strane radnike.

Najveće oscilacije, međutim, vide se u graditeljstvu, što bi moglo upućivati i na usporavanje građevinske aktivnosti. U prvih sedam mjeseci 2024. poslodavci u tom sektoru ishodovali su oko 44.000 radnih dozvola za strane radnike. Lani je njihov broj u istom razdoblju pao na oko 33.000, a ove godine na svega 27.000. To znači da je graditeljstvo u samo dvije godine izgubilo čak 17.000 radnih dozvola, odnosno gotovo 40 posto.

U turizmu i ugostiteljstvu, drugom velikom osloncu zapošljavanja strane radne snage, slika je posve drukčija. Ove je godine izdano oko 43.700 radnih dozvola, približno 2.000 više nego lani i tek oko 400 manje nego rekordne 2024. godine.

Radnička prava

Strani radnici u hrvatskom su turizmu postali konstanta bez koje se više ne može, a s njihovim sve većim brojem sve je važnije i pitanje zaštite njihovih radnih prava. Sindikat turizma i usluga Hrvatske (STUH), jedini strukovni sindikat u turizmu, tako i ove godine nastavlja s aktivnostima informiranja stranih radnika o uvjetima rada u turizmu te ulozi sindikata u zaštiti i promicanju prava svih zaposlenih i članova sindikata.

Granski kolektivni ugovor primjenjuje se i na strane radnike, što znači da bi im trebalo priznati i naknadu za minuli rad, i to ne samo za godine koje su dosad odradili u Hrvatskoj. U praksi je, međutim, taj dio prilično složen, pogotovo kada je riječ o radnicima koji dolaze iz dalekih zemalja. Svojevrsno rješenje, barem za radnike iz susjednih zemalja, bilo bi da se sa zemljama s kojima Hrvatska ima socijalni sporazum na međudržavnoj razini pronađe model priznavanja njihova dosadašnjeg radnog iskustva.

No, koliko god su strani radnici postali nezaobilazni, domaći radnici i dalje su glavna snaga hrvatskog turizma. Oni nose kvalitetu ponude i njezinu autentičnost pa je jasno da bez domaćeg radnika zapravo nema ni kvalitetnog turizma. A posla još uvijek ima i kada je riječ o poboljšanju njihovih prava i uvjeta rada. Situacija na terenu pritom je šarolika: jedni kažu da i ove godine nedostaje ljudi pa se radi »krvnički«, dok drugi ističu da je gostiju nešto manje pa se ipak lakše diše.