Savić: Hrvatska je među četiri najbrže rastuća gospodarstva u EU

Tako su građani i gospodarstvo preživjeli i pandemiju i zatvaranje gospodarstva, ali i udar energetske krize koji je uslijedio nakon početka rata u Ukrajini.

Vlada od intervencija odustati neće dok god su one nužne za održavanje društvene kohezije, ponavlja premijer Andrej Plenković i pri tome svaki put poziva sve na društvenu odgovornost i solidarnost.

Nedavni podaci HNB-a o BDP deflatoru, pokazali su da je najveći utjecaj na rast domaćih cijena imalo povećanje jediničnih profita, a na pitanja je li izostala solidarnost ili je Hrvatska dobro plovila kroz te krize, te što znači sve veći uvoz radne snage, odgovorio je Novom listu posebni savjetnik premijera Plenkovića za ekonomiju Zvonimir Savić.

Kad se gledaju sastavnice deflatora, znači li to da nitko nije poslušao Vladine apele i je li Vlada izigrana, barem kad je dio poslodavaca u pitanju?

– Prošla godina bila je obilježena ruskom agresijom na Ukrajinu, koja je dubok poremećaj u opskrbi energenata i hrane u Europi. Dodatno, klimatske promjene s rekordnim sušama i razornim poplavama, također su pridonijele poskupljenju hrane i energije.

Isto tako zatvaranje Kine prošlog proljeća zbog pandemije koronavirusa usporilo je proizvodnju druge svjetske gospodarske velesile i poremetilo tijek svjetske trgovine. Naposljetku, snažan globalni gospodarski rast nakon dvije godine pandemije dodatno je povećao neravnotežu između velike potražnje i nedovoljne ponude. Vlada je bila svjesna da je posljedica svega navedenoga pojava jakih inflatornih pritisaka, koji su pred kraj prošle godine gurnuli inflaciju u Hrvatskoj na rekordne razine, čak preko 12 posto. Stoga je Vlada prošle godine pravovremeno i snažno, u dva navrata, u travnju i rujnu, uvela pakete mjera za zaštitu kućanstava i gospodarstva od rasta cijena.

To uključuje i dodatne mjere za poduzetnike u vidu bespovratnih potpora poduzetnicima za energetsku tranziciju u iznosu od 1,9 milijardi kuna, mjere za kredite za obrtna sredstva uz subvencioniranje kamata za poduzeća u teškoćama u iznosu od 3,8 milijardi kuna te jamstva HBOR-a za kredite izvoznicima u teškoćama u iznosu od 3,1 milijarde kuna.

Svakako treba naglasiti i da je od rujna prošle godine pa do rujna ove godine, na snazi ograničenje cijena električne energije za poduzetništvo, pri čemu preko 80.000 malih poduzetnika plaća električnu energiju 62 eura po MWh.

Koliko je taj iznos subvencioniran mjerama Vlade, govori podatak da je pred kraj prošle godine veleprodajna cijena električne energije na tržištu EU-a premašivala 500 eura po MWh.

Mali poduzetnici plaćaju cijenu električne energije identičnu kao kućanstva, a to je među najnižim cijenama u cijelom EU-u. Naime, kućanstva u Hrvatskoj plaćaju drugu najjeftiniju cijenu električne energije u EU-u. U Ljubljani, Beču, Rimu i drugim glavnim gradovima cijena električne energije je veća ili višestruko veća nego u Zagrebu, dok je prosjek cijene električne energije na razini EU-a 200 posto viši nego u Hrvatskoj.

Po svemu je razvidno da su mjere Vlade usmjerene na smanjivanje posljedica inflacije izuzetno jake i sveobuhvatne, od čega gospodarstvo i građani imaju koristi.

Stoga Vlada očekuje da se i ostali tržišni akteri ponašaju sukladno okolnostima, da daju svoj doprinos i ne pribjegavaju neopravdanom dizanju cijena.

Za one druge, pogotovo u kontekstu uvođenja eura, Državni inspektorat je obavio nadzore kao i Udruga za zaštitu potrošača. U kontekstu deflatora BDP-a, odnosno da je na rast domaćih cijena imalo povećanje jediničnih profita, Hrvatska se time ne ističe među drugim državama.

On je bio malo viši nego u Sloveniji i Slovačkoj, a manji nego u Baltičkim državama. Sve te države imaju veću stopu inflacije od Hrvatske, osim Slovenije koja ima neznatno nižu.

O tome da gramzivost dodatno potiče inflaciju sve se više govori i u ostalim europskim zemljama, o tome se pišu analize i na službenim stranicama Europske centralne banke, ali taj je problem puno manji u Francuskoj nego u Hrvatskoj, pa je u toj državi i stopa inflacije prošle godine bila gotovo upola manja. Jesu li zakazali regulatori i zašto oni nisu snažniji u Hrvatskoj?

– Nema puno sličnosti između Francuske i Hrvatske u kontekstu takvih usporedbi, jer Francuska ima energetske izvore koji je čine znatno manje ovisnim o fluktuacijama cijena energenata.

Primjerice, gotovo 70 posto električne energije Francuska dobiva iz svojih nuklearnih elektrana, što je jeftin izvor energije, a time doprinosi i niskoj stopi inflacije.

Hrvatska oko 15 posto svojih potreba za strujom opskrbljuje iz nuklearne elektrane Krško. Dodatno, Francuska je limitirala cijene plina i električne energije, bez čega bi njihova stopa inflacije bila oko 3,1 postotni bod veća od trenutne i sasvim blizu stopi inflacije u Hrvatskoj.

Od država se u Europi očekivala pomoć i u pandemiji i nakon početka rata u Ukrajini i ona je uglavnom bila snažna i u Hrvatskoj i ostalim članicama. Zašto države nisu osigurale jednako korektan odnos tih kompanija kojima se pomagalo i jesu li one zapravo moćnije od država?

– Što se Hrvatske tiče, uspjeli smo spriječiti socijalnu frakturu u više različitih kriza zahvaljujući snažnim mjerama Vlade, kao i sinergijskom učinku s gospodarstvom. Također, u okolnostima energetske krize i potencijalno neizdrživog udara na standard građana i gospodarstvo uslijed značajnog rasta cijena energenata, mogli smo se osloniti na HEP, kompaniju koja je u stopostotnom državnom vlasništvu.

Vlada je intervenirala s dioničarskim zajmom od 400 milijuna eura, a idući korak je dokapitalizacija kako bi HEP ostao snažan i stabilan.

Dakle, ostvarena su oba cilja – sigurnost opskrbe energenata i priuštivost njihovih cijena, kao i normalno funkcioniranje glavne energetske kompanije te nastavak investicija u kontekstu energetske tranzicije.