Snažan rast prosječnih plaća diljem država regije

S podacima za rujan zaokružena je statistika za prvih devet mjeseci 2024. godine u kojoj je prosječna bruto plaća iznosila 1.800 eura. Hrvatska se tako, u usporedbi za zemljama u okruženju, i dalje nalazi u gornjem dijelu ljestvice prema visini prosječne bruto plaće.

Najvišu prosječnu bruto plaća u razdoblju od siječnja do rujna 2024. bilježi Slovenija, a ista je iznosila u prosjeku 2.337 eura, a slijede Poljska (1.889 eura) i Hrvatska koja je preskočila Češku (1.795 eura). Niže prosječne bruto plaće od navedenih zemalja zabilježile su Rumunjska (1.684 eura), Mađarska (1.619 eura) i Slovačka (1.484 eura).

Promatrano kroz dulji vremenski period, od 2009. godine, u Hrvatskoj je, u usporedbi sa zemljama u okruženju, dinamika rasta prosječnih bruto plaća bila razmjerno spora. Međutim, unazad nekoliko godina trend se promijenio odnosno zabilježeno je ubrzanje rasta prosječnih bruto plaća. Dakako, snažni inflatorni pritisci koji su prisutni od posljednjeg tromjesečja 2021. uvjetuju i dinamiku kretanja prosječnih plaća u realnom izrazu, odražavajući se tako i na realni raspoloživi dohodak.

U većini promatranih zemalja iz okruženja, iako uz postupno usporavanje, prosječne stope rasta potrošačkih cijena (mjerene harmoniziranim indeksom potrošačkih cijena) u promatranom razdoblju i dalje su bile znatno iznad ciljanih razina središnjih banaka.

Iako sporije dinamike, izražene prosječne godišnje stope inflacije u prvih devet mjeseci bilježe Rumunjska (+5,9%), Srbija (+4,8%), Hrvatska (4,0%), Mađarska i Poljska (obje +3,6%), Slovačka (+3,1%) te naposljetku Slovenija (+3,1%). Usporavanje inflatornih pritisaka uz nastavak rasta nominalnih plaća rezultiralo je relativno snažnim stopama rasta u realnom izrazu. U Hrvatskoj, primjerice, dvoznamenkast rast prosječnih nominalnih plaća zrcali povećanje osobnog odbitka i porezne promjene s početka godine, a osobito reforma sustava plaća u javnom sektoru krajem prvog tromjesečja 2024.

U realnom izrazu među promatranim državama pad bruto plaća zabilježen je jedino u Češkoj (-1,8%). S druge strane, pozitivna realna stopa zabilježena je u Poljskoj (+14,5%), Bugarskoj (+12,9%), Mađarskoj (+7,0%), Hrvatskoj (+10,8%), Srbiji (+9,4%), Rumunjskoj (+9,1%), Slovačkoj (+4,1%) i Sloveniji (+4,8%).

Posljednji podaci Eurostata (koji se periodično objavljuju dva puta godišnje) pokazuju da je minimalna bruto plaća obračunata za drugi dio 2024. u Hrvatskoj iznosila 840 eura. Očekivano, značajno viša minimalna bruto plaća zabilježena je u Sloveniji (1.254 eura) i Poljskoj (998 eura). Usporedive zemlje u okruženju koje su imale nižu minimalnu bruto plaću jesu: Bugarska (477 eura), Mađarska (675 eura), Rumunjska (743 eura), Slovačka (750 eura) i Češka (755 eura).

Već realizirani rast plaća i visoka zaposlenost, uz strukturni manjak radne snage, impliciraju nastavak solidnih stopa rasta nominalnih plaća u promatranim zemljama. Uz očekivano daljnje popuštanje inflatornih pritisaka, realni rast plaća također će se nastaviti. Međutim otvara se pitanje produktivnosti (mjerenoj BDV-om po zaposlenom), koja će u trenutnom ekonomskom okružju u pojedinim promatranim zemljama rasti vjerojatno nešto skromnijom dinamikom nego rast plaća. S druge strane sve se više aktualizira potencijalna ranjivost tržišta rada gdje se trenutna otpornost tržišta rada suočava s novim izazovima. Naime, kontinuirani manjak radne snage potaknuo je mnoga poduzeća da u periodu gospodarske kontrakcije zadržavaju svoje zaposlenike kako bi se osigurale od skupog i dugotrajnog procesa zapošljavanja novih radnika, jednom kada gospodarski rast ponovno ojača.

Ova praksa „zadržavanja radne snage“ dodatno je „stegnula“ tržište rada. Zadržavanje radne snage odražava neadekvatnu iskorištenost radne snage, što negativno utječe na rast produktivnosti. Istovremeno, pojačavanjem nedostatka radne snage, povećava se pregovaračka moć zaposlenika za veće plaće, što stvara pritisak na rast plaća, što posljedično može djelovati i na inflacijske pritiske. Naravno, na razini cjelokupnih gospodarstava treba sagledati detalje među pojedinim djelatnostima koji se uvelike razlikuju od države do države.