Warshova kontroverzna teza: Hoće li AI spustiti inflaciju?

To bi trebalo omogućiti snižavanje ključnih kamatnih stopa bez povećanja inflacije. Neki drugi guverneri Feda ne slažu se s ovom tezom, a istovremeno još uvijek nema jasnih zaključaka iz studija.

Greenspanov temelj

Konceptualnu osnovu za svoju tezu donosi bivši guverner Feda Alan Greenspan. Devedesetih godina prošlog stoljeća tvrdio je da je rast produktivnosti rada iznad onoga predviđenog u gospodarskom ciklusu, u to vrijeme zbog usvajanja interneta, ključan za održavanje niske stope inflacije. Teorija se temeljila na činjenici da veća produktivnost dovodi do veće učinkovitosti i nižih troškova proizvodnje, što znači da tvrtke ne moraju toliko podizati cijene čak ni kada potražnja raste.

Budući da se plaće prilagođavaju sporije od cijena, to se u početku pokazuje kao niži rast cijena, a ne kao više plaće. Neki ekonomisti protive se ovoj teoriji i smatraju da brži rast produktivnosti rada omogućuje kućanstvima da manje štede jer očekuju veće prihode u budućnosti, a tvrtkama da više ulažu jer očekuju veće profite. To povećava neutralnu realnu kamatnu stopu i, kao rezultat toga, središnja banka mora držati ključne kamatne stope na višim razinama.

Ali kakav je utjecaj umjetne inteligencije na produktivnost? Do sada su studije jasno utvrdile povećanje produktivnosti radnika u mnogim profesijama. To je prvenstveno dezinflacijski učinak za troškove usluga, gdje rad dominira. U proizvodnji su učinci očitiji kroz planiranje, predviđanje potražnje, kontrolu kvalitete i logistiku. Međutim, prijenos na konačne cijene nije automatski. Neke studije pokazuju da tvrtke radije povećavaju marže nego snižavaju cijene. Stoga ista tehnologija može istovremeno sniziti granične troškove i povećati marže. Jedna studija je pronašla neto dezinflacijski učinak na proizvođačke cijene, pri čemu je učinak veći što je veća upotreba tehnologije.

Hoće li se AI demokratizirati?

Srž inflacijskog problema umjetne inteligencije je odnos između učinaka ponude i potražnje te neizvjesnost koja će prevladati. Na strani ponude, umjetna inteligencija može povećati produktivnost, smanjiti troškove jediničnog rada i automatizirati dijelove zadataka. Na strani potražnje, ova tehnologija bi također mogla imati inflacijski učinak kroz veće prihode, kapitalne izdatke za poslužitelje, energiju i softver te kroz razvoj novih proizvoda. Upravo je investicijski val ono što zabrinjava mnoge institucije (MDS, BIS), jer bi mogao biti inflacijski i podići neutralnu kamatnu stopu. BIS vjeruje da će, nakon što inflacijski val završi, učinci biti deflacijski.

Pa kako će se očekivano povećanje produktivnosti zbog umjetne inteligencije prenijeti na cijene? Mnogo će ovisiti o „demokratizaciji“ i širokoj upotrebi ove tehnologije. Ako ostane koncentrirana u nekoliko velikih globalnih tvrtki, velik dio koristi mogao bi se preliti u veće marže i profit, a ne u niže cijene. U slučaju široke upotrebe i veće konkurencije, vjerojatniji je dezinflacijski ishod. Stoga su antimonopolska politika i kontrola njezine upotrebe u procesima određivanja cijena gotovo jednako važni za utjecaj umjetne inteligencije na inflaciju kao i sama brzina tehnološkog napretka.