Nakon Drugog svjetskog rata u Japanu, te Korejskog rata u Južnoj Koreji, ove dvije ekonomije su krenule u snažni ekonomski rast koje su obilježavale nacionalna suradnja proizvođača, dobavljača, distributera i banaka, u kojima su stvorena moćna poduzeća koja su usko surađivala sa nacionalnim vladama. Stvorene su jake radne unije, a radnicima se od strane države naveliko garantira cjeloživotna zaposlenost u jednom poduzeću“, što je s vremenom postala kulturološka karakteristika u ove dvije zemlje.
Masovni otkazi su postali teško izvedivi za japanska i korejska poduzeća, koja su tako potencijalnu slabost pretvorili u svoju snagu stvorivši snažnu korporativnu kulturu cjeloživotnog rada jednog zaposlenika unutar kompanije. To se posebno odnosi na Samsung, Sony, Hyundai, Panasonic i slične velike korporacije. Tijekom ekonomske krize 2008. i 2009. godine, obje zemlje su zabilježile mnogo niži rast nezaposlenosti nego zapadne ekonomije.
Trenutna kriza s pandemijom COVID-19, koja je još početkom veljače pogodila obje zemlje, nije utjecala na povećanje nezaposlenosti. Stopa nezaposlenosti u Koreji se od početka pandemije čak smanjila sa 4.1 na 3.3 posto, dok je u Japanu ostala stabilna na niskih 2.4 posto, stoji u prošlotjednim podacima analitičara, koje prenosi Japan Times.
„Korporativni DNA jest da se mora napraviti svaki napor da se izbjegnu otpuštanja, a svi zaposlenici prihvaćaju mentalitet da svi dijelimo istu sudbinu“, govori Lloyd Chan, ekonomist Oxford Economics.
Japan Times čak piše kako je zaštita zaposlenika dovedena do te mjere da se državni službenici u Koreji nazivaju „željeznim zdjelicama riže“ koje je nemoguće razbiti, dok su zaposlenici u velikim korporacijama čak nazivaju „dijamantnim zdjelicama riže“ koji štite svoje zaposlenike do samoga kraja.
„U krizama se javljaju rezovi u plaćama, ali otpuštanja nisu kulturološki dopustiva.“, govori Atsushi Takeda, glavni ekonomist istraživačkog instituta Itochu, „Ovo nije Amerika. Poduzeća ovdje ne povisuju plaću olako svojim zaposlenicima, već radije akumuliraju financijske zalihe u vrijeme kada krize nema, namijenjene za vrijeme kada kriza nastupi.“
Svoju ulogu u sprječavanju ekonomske nestabilnosti imaju i nacionalne vlade u obje države, koje su obje u ožujku osigurale dodatna sredstva da bi spriječili rast nezaposlenosti. Koreja je tako za tu svrhu odvojila gotovo 10 milijardi USD, a Japan nudi široku paletu ekonomskih mjera u vrijeme krize.
