Cijene plina u Europi konačno su pale ispod 30 €/MWh na početku sezone grijanja, a sada sve ukazuje na višak ponude. Pad cijena je tim nevjerojatniji jer je popunjenost europskih skladišta plina znatno niža nego prethodnih godina (79% naspram 89%). Takve niske ponude bi, na primjer, podigle cijene na preko 100 €/MWh u 2023. godini. Cijene terminskih ugovora također ukazuju na sigurnu opskrbu u nadolazećim godinama. Cijena za 2026. godinu iznosi 29 €/MWh, a do 2028. pada na 24,5 €/MWh.
Razlog veće ponude leži u intenzivnom bušenju škriljevcem bogatih bazena u Americi, koji daju puno plina. Tako je cijena prirodnog plina u Americi bila 3 puta niža nego u Europi. A onda im se isplati ulagati u kapacitet hlađenja plina na -160°C, smanjiti njegov kapacitet za 600 puta, napuniti ga na LNG tanker i poslati u Europu.
Na Bliskom istoku prednjači Katar, koji će uskoro dovršiti razvoj svog sjevernog polja. Također, mnogi drugi LNG i plinski projekti su u razvoju diljem svijeta, potaknuti relativno visokim cijenama plina u prethodnom razdoblju, te bi mogli dodatno smanjiti cijene.
Sveukupno, globalni kapacitet otpreme LNG-a skočit će s 550 milijardi m3 u 2024. na 845 milijardi m3 u 2030. godini, odnosno za 60%, a to će utjecati na prekomjernu ponudu. Amerika i Katar imat će najveći udio u tom povećanju LNG kapaciteta sa 70%. I tako isporučen u Europu, taj plin nije skuplji od onog koji se dovodi plinovodima.
Postoje i drugi čimbenici koji će utjecati na potražnju za plinom poput ponovnog pokretanja japanskih nuklearnih kompleksa (što će natjerati Japan da koristi manje plina), Snaga Sibira 2 (što će dovesti do više plina na tržištu), eventualni povratak ruskog plina u Europu u slučaju mirovnog sporazuma, povećana potražnja za električnom energijom iz podatkovnih centara...
