Austrija ovisna o ruskom plinu sve do 2040.

No trenutni austrijski kancelar isto tako čini sve da tu ovisnost o Rusije gurne pod tepih. Tako je prošlog prosinca izjavio kako je njegova zemlja „smanjila ovisnost o ruskom plinu s 80% na početku rata Rusije protiv Ukrajine na 20%“. To je zapravo bilo istinito, ali samo u trenutku kad je Nehammer to i izjavio: u pokušaju iznude dodatnih ustupaka je Rusija doista i Austriji smanjila isporuku plina, ali nakon toga se isporuka nastavila i trenutno ruski plin pokriva 60% potrošnje Austrijanaca.

Wolfgang Müller iz Instituta za povijest istočne Europe na sveučilištu u Beču stoga sažima žalosnu bilancu: „Ovisnost Austrije o plinu iz Rusije se od početka rata nije bitno smanjila, usprkos svim političkim najavama."

Dok je jedna Njemačka u međuvremenu uspjela gotovo dvije trećine plina koje je trošila i koji je dolazio iz Rusije svesti praktično na nulu, Austrijanci i dalje uredno uplaćuju u Putinovu državnu blagajnu. Müller ukazuje kako je to Putinu „korisno“ iz barem dva razloga: „Najprije, tako je Austrija ovisna pa tako i izložena ucjenama.“ A onda je tu i novac koji, „naravno, teče i u blagajnu ratnog agresora.“

Fotografija zbog kojeg se i danas čitava Austrija crveni od srama: bivša austrijska ministrica Karin Kneissl duboko se klanja pred Putinom, počasnim gostom na njenoj svadbi.Foto: Roland Schlager/APA/Picturedesk/picture alliance

Od početka napada na Ukrajinu Austrija je uplatila na račun Gazproma oko 7 milijardi eura. To se ne čini mnogo obzirom na oko 390 milijardi prihoda koje je Moskva u tom razdoblju zaradila od svoje nafte i plina, ali to ne zvuči tako beznačajno kad Müller to preračuna na razmjerno malen broj stanovnika Austrije. To onda ispada 590 eura po glavi stanovnika za rusku ratnu mašineriju i to je „nekoliko puta više što dajemo agresoru od onoga što dajemo žrtvama".

Beč pomaže i Ukrajini: tu su jedna milijarda novčane pomoći, pomoć izbjeglicama od rata i mnogo toga drugog što daje, još uvijek formalno, vojno neutralna Austrija. Isto tako nije pravedno i sadašnjeg kancelara nazivati „Putinovim korisnim idiotom“, jer svi ugovori su sklopljeni prije njegovog mandata. Ključna osoba je tu svakako bivša austrijska ministrica vanjskih poslova Karin Kneissl – također iz ÖVP – na čijoj je svadbi prije pet godina Putin bio počasni gost, a prema zadnjim informacijama ona se preselila u Rusiju i namjerava raditi za svog „dobrog prijatelja“ u Kremlju.

U njezinom mandatu je dijelom državni austrijski koncern OMV sklopio s Rusijom sporazum o isporuci plina, doduše po nešto povoljnijoj cijeni, ali s klauzulom „Take-or-Pay“. Drugim riječima, čak i ako Austrija neće uzeti dogovorenih šest milijardi kubičnih metara plina godišnje, ona ga mora platiti. Taj ugovor je produžen – Putin je osobno prisustvovao potpisivanju - i na snazi je još 17 godina, sve do 2040.

Analitičar odnosa na istoku Europe iz Beča priznaje sadašnjem austrijskom kancelaru da se trudi ispraviti stvari i da je „promijenio rječnik“ kad je riječ o Rusiji, ali činjenica ostaje: Austrija je i dalje ovisna o ruskom plinu – i o onome što će joj Moskva naložiti da bi ga dobila.