Barbarićevi sumnjivi poslovi u HEP-u, dvojbe i oko arbitraže u Beogradu

Jer ovdje nipošto ne može biti riječ tek o trošku naplaćenom izravno građanima, nego i o indirektnim gubicima koje je pretrpjelo to javno poduzeće. Naime, moment razvoja malenih energana s ekološkom produkcijom apsolutno se podudara s nikad objašnjenim odustajanjem HEP-a od iste takve već zacrtane proizvodne orijentacije.

„HEP se u takve projekte uključuje tek odnedavno, i to baš kad je prošao prvi, najisplativiji val ulaganja te vrste u sektor", rekao je o tome Denis Geto, predsjednik Tehnosa, strukovnog sindikata radnika HEP-a.

„Mišljenja sam da se tu u velikoj mjeri radilo i o inertnosti loše vođenog velikog sustava", dodao je, „koji već ima izuzetnu vrijednost i izvan područja obnovljivih izvora novog doba. Potreba za razvojem novog koncepta nije se toliko osjećala u onom času, kao što se moglo predvidjeti da će biti ubuduće." A taj budući trenutak je u međuvremenu već stigao, no HEP ga dočekuje sa značajno lošijih pozicija, te nakon iscrpljenih javnih poticaja.

Još uvijek se pamti i slučaj jednog od HEP-ovih direktora koji je prešao u privatni sektor i ubrzo potom, zahvaljujući studijama tog javnog poduzeća o najprikladnijim lokacijama za vjetropolja, stekao neformalnu titulu hrvatskog „kralja vjetra". Štoviše, pored troška koji su podnijeli građani, sam HEP je na sebe morao preuzeti cijenu stabiliziranja javne elektroenergetske mreže koja je dužna primati i najmanju količinu energije proizvedene u privatnom sektoru. Budući da mreža mora u svakom momentu biti izjednačena u dotoku i vučenoj potrošnji, kao i frekvenciji struje, HEP stalno u pripremi drži manje elektrane za kompenzaciju stanja.

„Ne bih ulazio u pojedinačne krivnje oko pogodovanja ranim investitorima, ali gotovo svaki ministar u proteklom periodu je nalazio zakonsku podlogu da im izađe ususret na štetu javnog interesa. Ogromna vrijednost je tako bez stvarne javne potrebe završila na privatnim računima, a lako se sve moglo izvesti tako da ojačamo poziciju HEP-a i državnog proračuna", zaključuje Geto, uz napomenu da se radnici tog poduzeća danas iznova susreću sa zahtjevima da se HEP privatizira.

„I danas je u RH neoliberalni koncept vrlo jak", kaže on, „ali nećemo se dati. Navikli smo već na takve kampanje, a mislimo da je i najvećem dijelu javnosti očito o čemu se tu radi."

HEP je danas zacijelo najvrjedniji proizvodni resurs u javnom vlasništvu, od onoga što je tu uopće još preostalo, pa ne čudi interes krupnog kapitala da se i njega rasparča na tržištu. Uostalom, praktično svi privredni subjekti u RH prošli su uoči privatizacije sličnu sudbinu: političko zapuštanje i stvaranje dojma kako je država nužno najgori vlasnik, uz paralelno obaranje ukupne vrijednosti poduzeća kako bi mu cijena bila što manja. Ne treba odviše pojašnjavati koji je i čiji interes pritom stradao, a koji se okoristio, no dobro je znati HEP-ovu poziciju u čitavoj priči, naročito u doba krize kakva dodatno izaziva zagovornike privatizacije da pojačaju svoj pritisak.

Čudne se stvari događaju i s reverzibilnom hidroelektranom Velebit, a istodobno se kupuje struja iz Srbije koja se skupo plaća, što je jako „zanimljivo“, a zanimljivo je i to da je s cijelim tim društvom (osobito s ministrom Ćorićem), povezan i aktualni predsjednik Uprave HEP-a Frane Barbarić čija se uloga u korupcijskim radnjama unutar HEP-a, upravo ispituje. Zatim, u drugom njegovom sektoru (onome za zaštitu okoliša) sumnjivo „škartiranje“ gospođe Ljiljane Zmijanović koja je i radila na mjestu upraviteljice nacionalnog parka Krka, ima odgovarajuću struku, doktorirala je na tu temu, još je bila i braniteljica s dugim ratnim stažem elitnog borca na bojišnici, za račun gospođe Nelle Slavice koja ništa od tih uvjeta nema.

U svakom slučaju, Barbarić očito više nije u velikoj milosti u vrhovima HDZ-a pa se priča da ga je osobno Davor Božinović precrtao s liste kandidata za Hrvatski sabor na nedavnim izborima. Spominju se kontroverze oko odvjetničkog posla u ime HEP-a na arbitraži u Beogradu. Za taj je posao angažiran Damir Mikuljan (inače član Nadzornog odbora Ine), a koliko se može doznati, on taj posao nije dobio putem javnog natječaja. Posao je inače vrijedan 1,9 milijuna kuna. Nejasno je zašto se za ostale angažmane odvjetnika u HEP-u pa čak i one puno manje vrijednosti, provode natječaji, a za ovaj ne.