Čelnik Vitola: Tankera nema dovoljno, cijene nafte mogle bi otići na 200 dolara po barelu

Izvršni direktor Vitola, Russell Hardy, izjavio je da, iako iz Zaljeva sada izlazi više nafte, pojavilo se novo usko grlo jer kupci imaju poteškoća s osiguravanjem brodova.

„Ovaj smo sukob započeli krizom opskrbe sirovom naftom. Zatim se pretvorio u krizu opskrbe naftnim derivatima. Sada izvozimo više sirove nafte s Bliskog istoka, ali situacija prerasta u krizu pomorskog prijevoza”, rekao je na forumu Energy Intelligence u Londonu.

„Jednostavno nema dovoljno raspoloživih brodova”, rekao je Hardy, dodajući da je cijena najma tankera doživjela „gotovo paraboličan” rast te da rafinerije sada trpe posljedice.

Hardy je procijenio da iz Zaljeva sada izlazi oko 12 milijuna barela sirove nafte i 2 milijuna barela rafiniranih goriva dnevno, nakon što je američka mornarica osigurala rutu za kretanje tankera kroz Hormuški tjesnac.

Održavanje tog protoka ključno je za sprječavanje novog naglog rasta cijena nafte, istaknuo je, jer je sedmomjesečni sukob između SAD-a, Izraela i Irana doveo do iscrpljivanja zaliha sirove nafte i rafiniranih goriva.

„Bez toga je moguć scenarij cijene od 200 dolara po barelu, stoga je vrlo važno da se taj protok nastavi”, rekao je. „Na Zapadu više nema zaliha koje bi se mogle iskoristiti.”

Sustav se oslanja na jednu skupinu tankera koji prometuju kroz Hormuški tjesnac – izlažući se pritom opasnosti od iranskih napada – prije nego što prebace teret na drugu skupinu brodova koji čekaju u Omanskom zaljevu. Povećani protok nafte ublažio je pritisak na referentne cijene nafte, pri čemu se sirova nafta tipa Brent u utorak u Londonu trgovala po cijeni nižoj od 98 dolara po barelu.

No, ta je metoda ujedno i „vrlo neučinkovita”, prema riječima Hardyja, jer su brodovi vezani i čekaju na teret danima ili čak tjednima, čime se smanjuje broj tankera dostupnih drugdje.

Nastala nestašica uzrokovala je nagli rast vozarina i trgovcima te rafinerijama znatno otežala izračun troškova isporuke sirove nafte.

„To stvara velik pritisak na sve jer nitko zapravo ne zna – u rasponu od 2, 3 ili 4 dolara [po barelu] – koliki će im biti troškovi prijevoza”, rekao je Hardy. „To ljude stavlja pred teške odluke koje moraju donositi iz dana u dan.”

Rafinerije koje ne mogu unajmiti brodove ili ne žele plaćati iznimno visoke vozarine agresivno se natječu za opskrbu koju je lakše dopremiti. Jedan naftni stručnjak izjavio je da su se pošiljke nafte iz Sjevernog mora prošlog tjedna prodavale po cijeni od 145 dolara po barelu.

Europske rafinerije posebno su pogođene visokim troškovima sirove nafte i prijevoza, a marže prerade – odnosno zarada od prerade sirove nafte u goriva – nedavno su postale negativne. S druge strane, marže u SAD-u, gdje rafinerije imaju jednostavan pristup domaćim zalihama sirove nafte, i dalje premašuju 70 dolara po barelu, prema podacima tvrtke LSEG.

Budući da europske rafinerije teško ostvaruju dobit, vjerojatno će smanjiti proizvodnju, što će dodatno pogoršati probleme s opskrbom gorivima poput dizela.

„Vrlo je teško održati ovakvo stanje i zato cijene na tržištu ostaju visoke, jer se zasad ne nazire jasno rješenje”, rekao je Hardy, iako je napomenuo da bi izvoz sirove nafte i goriva s Bliskog istoka pomogao u ublažavanju problema.

„To je važan spas”, rekao je. „Većina sirove nafte odlazit će u Aziju. Nafta koja se trenutačno isporučuje pronalazi svoje kupce te će se prerađivati u studenom i prosincu kako bi se osigurali proizvodi za tržišta tijekom zimskog razdoblja.”