Cijene električne energije za kućanstva u Sloveniji niže nego u Njemačkoj

Osnovne cijene električne energije, koje čine oko polovicu konačne cijene, ostaju na snazi do kraja godine. Vlada bi mogla produljiti uredbu. U Njemačkoj je regulirana cijena električne energije za kućanstva znatno viša.

Uz prošlogodišnje sulude burzovne cijene struje, slovenska i njemačka vlada postavile su gornju granicu cijene za kućanstva. Slovenska vlada postavila je granicu na oko 10 centi po kilovatsatu (jedinstvena tarifa), a njemačka na 40 centi, dakle znatno više. Od tada su cijene na burzama pale, a slovenski potrošači ponovno plaćaju višu stopu PDV-a (22 posto, u Njemačkoj 19 posto).

Srpanjski podaci o konačnim cijenama pokazuju da je kućanstvo u Ljubljani kilovatsat sa svim doprinosima i carinama u prosjeku plaćalo više od 19 centi, dok je kućanstvo u Berlinu plaćalo dvostruko više - dobrih 38 centi. Ta će razlika sljedećih mjeseci biti manja - Slovenija ponovno uvodi plaćanje punog iznosa subvencija za obnovljive izvore energije.

U Njemačkoj se stalno prigovara da je osam nameta koji idu uz cijenu struje previše. Naknade su namijenjene održavanju i izgradnji nove mreže, obnovljivim izvorima i punjenju državne riznice. Najviše bure izaziva činjenica da na sjeveru Njemačke, gdje je podignuto najviše vjetroturbina i koje druge dijelove zemlje opskrbljuju čistom energijom, plaćaju daleko najveću mrežarinu, što im se čini nepravednim i paradoksalnim - dok je u Bavarskoj taj trošak znatno niži. Zato je Vlada najavila zakon kojim će se ukloniti velike regionalne razlike.

I u Sloveniji je u tijeku reforma mrežarine koja pokriva troškove distributera električne energije, a posebno će više plaćati potrošači veće snage, odnosno industrija. Što se tiče ograničenja osnovne cijene struje, Nijemci imaju zajamčenu predvidljivost – odnosno ograničenje struje na 40 centi – barem do kraja travnja. Ograničenje u Sloveniji trenutno vrijedi do kraja ove godine.

Još jedan pogled na usporedbu cijena električne energije za gospodarstvo, gdje je slika malo drugačija, barem u teoriji. Slovenska mala i srednja poduzeća imaju ograničenu maloprodajnu cijenu od 19,5 centi po kilovatsatu (jedinstvena tarifa) za 90 posto potrošnje, dok su njemačke maloprodajne cijene ograničene na 13 centi za 70 posto potrošnje. Inače, nema službenih podataka koji bi pokazali kolika je stvarna konačna cijena.

Slovenska industrija, kojoj država pod određenim uvjetima nadoknađuje dio troškova, navodno plaća slično njemačkoj (između 18 i 20 centi po kilovatsatu), a obje znatno više od američke ili kineske. Stoga je izgubljena proizvodna konkurentnost temeljena na cijenama energenata. Njemačka industrija i sindikati, njemačke pokrajine, vladajući socijaldemokrati i zeleni, oporbeni CDU/CSU, kao i neki ekonomisti, zahtijevaju od njemačke vlade subvencioniranje cijene električne energije za barem onaj dio njemačke teške industrije koji na svjetskom tržištu konkurira dijelovima svijeta u kojima je cijena električne energije niska.

Ministar gospodarstva Robert Habeck je na njihovoj strani, spreman je za to izdvojiti 30 milijardi eura do 2027. godine. Protiv njih su kancelar Olaf Scholz, ministar financija Christian Lindner i njegova stranka FDP te neki utjecajni ekonomisti. Scholz navodi dva razloga: prvi je pitanje odakle opet uzeti nove subvencije (Njemačka pokušava smanjiti dug), a drugi je to što zemlja ubrzano ulaže u obnovljive izvore, što bi u konačnici trebalo sniziti cijenu struje.

Ekonomisti upozoravaju da bi subvencije bile poticaj industriji i državi u cjelini, što bi odgodilo energetsku obnovu i ulaganja u veću učinkovitost. Problem još nije riješen. Paralelno s njom, oživljavaju se i rasprave o tome koliko je (ne)pametno bilo isključiti posljednje nuklearne elektrane u zemlji.