Evo kako bi Portugal mogao profitirati od potražnje za plinom

Sines na obali regije Alentejo u Portugalu zapravo nema mnogo toga za ponuditi: Oko 14.000 stanovnika, luka, pješčane plaže i – čuveni moreplovac Vasco da Gama, koji se tamo rodio 1469. i kasnije otkrio pomorski put do Indije.

Ali budući da luka već ima jedan terminal za ukapljeni zemni plin (LNG), portugalska vlada sada ima velike planove za taj mali grad: Sines bi trebao postati europsko „čvorište” za skoro sve: plin, informatiku i zeleni vodik. U usporedbi s tim ambicioznim planovima, putovanje Vasca da Game u Indiju više liči na izlet.

Pritom se čini da je najjednostavniji pothvat – informatika. Sines se nalazi na čvorištu nekoliko prekomorskih optičkih kablova, pa je dobra ideja da se tamo postave serverski centri za međunarodne internetske kompanije. Struja koja za to potrebna trebala bi stizati iz ogromnih solarnih sustava i polja vjetrenjača koji su tamo planirani ili su već u izgradnji, piše DW.

To s plinom je – prema mišljenju mnogih stručnjaka – teže. Ali, vlada to vidi drugačije. Budući da je od rata u Ukrajini premalo plina – a i skup je – vlada u Lisabonu želi snabdijevati zemlje u središnjoj Europi američkim ukapljenim plinom.

„Njemačkoj je potreban plin. Luka Sines može pomoći”, izjavio je nedavno premijer Antonio Costa.

Costina vizija izgleda ovako: Prvo – u Sinesu bi se ukapljeni zemni plin mogao pretovarivati s velikih tankera na manje brodove, koji bi ga zatim transportirali u Njemačku ili Poljsku. Pregovori su već u toku, barem s poljskom vladom.

Drugo – u Sinesu bi se mogao izgraditi još jedan terminal za tekući plin koji bi se potom plinovodom mogao transportirati u druge dijelove Europe.

I treće – s obzirom da je ukapljeni plin samo privremeno rješenje, kasnije bi kroz plinovod mogao protjecati zeleni vodik, koji bi se mogao proizvoditi u Portugalu.

„Portugal ima jedinstvene uvjete da postane platforma za snabdijevanje Europe energijom”, oduševljeno kaže šef vlade.

Prema riječima stručnjaka za energetiku Jorgea Vasconcelosa, to nije baš tako lako. Na nedavnom simpoziju o budućnosti Sinesa on je pozvao da se pažljivo razmotre sve opcije kako bi se izbjegla skupa i loša ulaganja. Samo proširenje plinskog terminala koštalo bi oko 30 milijuna eura i trajalo bi najmanje dvije godine.

Francisco Ferreira iz organizacije za zaštitu okoliša Zero navodi da je to razdoblje u kojem Njemačka, na primjer, već želi imati svoje plinske terminale. On sumnja da bi pretovar na manje brodove tada i dalje imao smisla i bio ekonomičan.

„Zašto ulagati toliko novca ako se ipak želimo odreći plina?”, pita Ferreira.

Čak i ako bi se kapacitet LNG-terminala u Sinesu udvostručio, Ferreira vidi još jedno otvoreno pitanje: kako će plin stizati do srednje Europe? Nužni plinovod kroz Pirineje je izuzetno skup i izgradnja bi trajala godinama. Štoviše, Francuska ga je do sada tvrdoglavo odbijala izgraditi.

„Ali ne vrijedi dovoziti puno plina u Portugal ako poslije toga nema plinovoda koji bi ga transportirao”, slaže se energetski stručnjak Jorge Vasconcelos.

Plinovod, koji za sada nitko ne želi financirati i izgraditi, kasnije bi mogao transportirati zeleni vodik, kaže portugalski premijer Antonio Costa. Na kraju krajeva, uvjeti za proizvodnju na Iberijskom poluotoku su idealni, a visoki energetski zahtjevi mogu se pokriti ekološki prihvatljivom solarnom energijom.

Ekolog Fransisco Ferreira ostaje skeptičan: „Ne želimo da cijela regija Alentejo i njezino plodno tlo budu prekriveni ogromnim solarnim panelima. To je besmislica, na kraju krajeva, od rata u Ukrajini imamo problem s hranom u Europi koji također moramo riješiti.”

Međutim, bez polja punih solarnih panela nema zelene struje za proizvodnju vodika. Dakle, sve ukazuje na to da bi se san o čvorištu za rješavanje energetskih problema Europe u Sinesu mogao pretvoriti u noćnu moru. U usporedbi s tim – putovanje Vasca da Game u Indiju zaista je bio običan izlet, piše DW.