"Tijekom testiranja, naftovod niti u jednom trenutku nije bio u mogućnosti raditi na dovoljnom kapacitetu dulje od 1–2 sata.", tvrde u MOL-u.
Prije testiranja, strane su se dogovorile da će postupno povećavati tlak i broj pumpi tijekom transporta, kako bi se dosegao maksimalni transportni kapacitet i održao tijekom cijelog trajanja testa. Cilj je bio zajednički utvrditi može li sustav stabilno raditi na maksimalnom kapacitetu kroz duže vremensko razdoblje. Međutim, neposredno prije samog testa, hrvatski partner nas je obavijestio kako maksimalne performanse mogu održavati samo jedan sat, nakon čega je potrebno smanjiti tlak. To značajno odstupa od prethodno dogovorenog plana i otežava objektivnu evaluaciju rezultata testiranja. Potom je, jedva 30 minuta nakon početka testa, hrvatska partnerska tvrtka zaustavila transport navodeći kvar u napajanju električnom energijom, a sustav je bio izvan funkcije više od sat vremena. Poremećaji su se nastavili i nakon ponovnog pokretanja, budući da je došlo do pada tlaka tijekom transporta na hrvatskoj strani, a hrvatski partner je zatražio od MOL-a smanjenje tlaka u naftovodu, nakon čega je hrvatska dionica mogla raditi samo pri niskom tlaku i smanjenoj učinkovitosti.
MOL i Janaf već duže vrijeme ispituju kapacitete hrvatskog dijela naftovoda. Prije su provedena manja testiranja, a ovog rujna započeo je i sveobuhvatan, višemjesečni ciklus ispitivanja, tijekom kojeg se transportiraju velike količine sirove nafte. Cilj je utvrditi kolike količine nafte južni pravac može stabilno i dugoročno prevoziti.
"Ističemo da Jadranski naftovod ima vrlo važnu ulogu u opskrbi Srednje Europe. Međutim, kako bi mogao preuzeti značajniju ulogu od trenutačne, pomoćne, prvo je potrebno jasno utvrditi u kakvom je stanju hrvatski dio naftovoda i kolike su mu stvarne mogućnosti, kao i što je sve potrebno da bi mogao transportirati do 40.000 tona sirove nafte dnevno, tijekom cijele godine.
Važnost ovog naftovoda potvrđuje i činjenica da smo prije izbijanja rata uložili 170 milijuna američkih dolara u razvoj alternativne, južne infrastrukture i smanjenje jednostrane ovisnosti o istočnom pravcu. Od 2022. godine dodatno smo investirali nekoliko stotina milijuna dolara u diversifikaciju opskrbe sirovom naftom, no tranzicija nije samo pitanje rafinerijske tehnologije: potrebno je imati jasnu sliku o stanju Jadranskog naftovoda i njegovim mogućnostima. Da bi južni pravac bio u potpunosti funkcionalan, hrvatski dio naftovoda mora postići kapacitet transporta od 40.000 tona sirove nafte dnevno, odnosno 14 milijuna tona godišnje. Takav je volumen nužan za sigurnost regije, uključujući i potrebe za održavanjem rafinerija te strateške rezerve sirove nafte u pogođenim državama. Kompanija ostaje pri stavu: potrebna su dva komercijalno konkurentna i tehnički potpuno funkcionalna naftovoda, koji mogu pouzdano isporučivati potrebne količine za opskrbu regije.", poručuju iz MOL-a.
