Može li Europa bez ruskog plina?

Eskalacija napetosti između Zapada i Rusije oko Ukrajine izazvala je zabrinutost za isporuke ruskog plina u Europu, potaknuvši Europsku komisiju i Sjedinjene Države da potraže alternativne opcije nabave, primjećuje Reuters.

Kada bi Rusija potpuno obustavila izvoz plina, Europska unija morala bi povećati uvoz ukapljenog prirodnog plina (LNG) i uvesti hitne mjere smanjenja potražnje, kao što je zatvaranje tvornica, kako bi spriječila ozbiljnu nestašicu, pokazala je analiza instituta Bruegel.

"Scenarij sukoba podrazumijevao bi teške i skupe odluke za Europu kako bi uredno upravljala situacijom" i imao bi teške posljedice po gospodarstvo, upozorio je Simone Tagliapietra, viši suradnik u Bruegelu.

Opskrba iz Rusije bila je u proteklim mjescima manja no što s očekivalo pa su cijene snažno porasle. U takvim su uvjetima kućanstva u Europi već suočena s većim računima, a sektori gospodarstva, koji se oslanjaju na plin, primorani su smanjiti proizvodnju.

Rusija pokriva oko 40 posto potrošnje plina u EU, uz velike razlike među zemljama članicama u ovisnosti o uvozu ruskog plina.

Infrastrukturne kruške i jabuke

Na Iberijskom polutoku koncentrirani su terminali za uvoz ukapljenog prirodnog plina, pa ta regija može uvesti 40 teravat-sati plina mjesečno, a može potrošiti samo 30 teravat-sati.

Problem je transport viška plina u ostatak Europe, budući da postojeći cjevovodi omogućuju transport maksimalno pet teravat-sati mjesečno.

Plin koji stiže u Francusku već je obrađen za komercijalnu upotrebu i obično se ne može tek tako uputiti u susjedne sustave.

Na sjeverozapadu Europe plin pak ima drugačije kalorijske vrijednosti koje zahtijevaju i drugačiju infrastrukturu.

Sustav cjevovoda u srednjoj i istočnoj Europi projektiran je za transport plina s istoka i unatoč kapacitetima za promjenu toka prevelika količina plina sa zapada mogla bi izazvati zastoje i spriječiti isporuku potrebne količine plina.

To znači da i državama u toj regiji prijeti nestašica ukoliko Moskva sreže isporuke, zaključuju u institutu.

Upitna zamjena

Postojeća infrastruktura načelno omogućuje veći uvoz plina iz Norveške i sjeverne Afrike i veće isporuke ukapljnog plina, od ukupno 17 teravat-sati tjedno, što bi moglo zamijeniti postojeću nisku razinu uvoza iz Rusije od 18 teravat sati tjedno.

No, ako imate infrastrukturu, ne znači da imate i plin, upozorava institut, podsjetivši na izjavu norveškog premijera da njegova zemlja u EU već isporučuje maksimalne količine plina i da je ponuda LNG-a na tržištima tijesna.

Te zemlje možda neće moći povećati isporuke plina, pa će biti nužno istodobno smanjiti potražnju, ističe se u studiji.

Ožujak ili travanj?

Ako Rusija u veljači obustavi isporuke plina, koje su u 2021. dosegnule oko 1.700 teravat-sati, zalihe plina u skladištima u EU mogle bi se u travnju spustiti na samo 140 teravat-sati.

Ako temperature budu jako niske, skladišta će do kraja ožujka biti prazna, upozoravaju iz Bruegela.

Ako se obustava isporuka protegne do iduće zime i dulje, EU će imati još više problema i bit će prisiljena dodatno ograničiti potrošnju. Alternativne su opcije veća potrošnja ugljena, a time i veće emisije CO2, i politički osjetljiva njemačka odgoda gašenja nuklearnih elektrana.

Skok potražnje za ukapljenim prirodnim plinom mogao bi pak još više podići cijene, što bi pogodilo gospodarstvo EU-a i siromašnije zemlje koje LNG kupuju na dražbama.

Europski terminali za uplinjavanje i neiskorišteni kapaciteti plinovoda tehnički bi mogli pokriti zamjenu za 1700 TWh ruskog plina, ali u praksi će možda ostati neiskorišteni zbog ograničnih globalnih kapaciteta za ukapljivanje i obaveza dobavljača LNG-a prema Aziji, smatraju u institutu.