Naftni šok: Koliko će potrajati državne rezerve?

Rat s Iranom i zatvaranje Hormuškog tjesnaca — ključnog pomorskog prolaza kroz koji je prije sukoba prolazilo oko 20 posto svjetske trgovine naftom — izazvali su šok u opskrbi naftom kakav nije viđen desetljećima.

Zbog tog pritiska, zemlje diljem svijeta užurbano traže alternative kako bi nadoknadile količine koje više ne stižu.

Mnoge vlade, osobito u azijskim državama koje uvelike ovise o energiji s Bliskog istoka, uvele su i mjere za smanjenje potražnje za gorivom.

Međunarodna agencija za energiju (IEA) u ožujku je koordinirala masovno puštanje oko 400 milijuna barela nafte iz hitnih zaliha industrijaliziranih zemalja. Cilj tog poteza bio je osigurati dostatnu opskrbu i stabilizirati cijenu nafte.

Prije rata, na globalnom tržištu sirove nafte je ponuda bila veća od potražnje, a velike su ekonomije stvorile goleme strateške rezerve. Najveće zalihe na svijetu imaju Kina, SAD i Japan.

Najmanje za dva mjeseca potrošnje

Prema podacima američke Uprave za energetske informacije (EIA), Kina je u prosincu 2025. u svojim zalihama nagomilala gotovo 1,4 milijarde barela, uključujući komercijalne i državne rezerve.

SAD je u svojoj strateškoj rezervi nafte držao oko 413 milijuna barela, uz dodatnih 411 milijuna barela u komercijalnim zalihama.

Japan je imao treće najveće strateške zalihe, s oko 263 milijuna barela u državnim rezervama.

Zemlje EU dužne su po zakonu pohranjivati nužnu pričuvu koje su ravne najmanje 90 dana uvoza ili 61 danu potrošnje.

Države članice sudjelovale su s oko 20 posto u puštanju 400 milijuna barela u okviru koordinirane akcije IEA, pri čemu je Njemačka na tržište poslala 19,5 milijuna barela, Francuska 14,6, Španjolska 11,6 i Italija 10 milijuna.

Prema podacima EIA, Indija je imala oko 21 milijun barela u svojim strateškim rezervama. One trenutačno pokrivaju samo oko 9,5 dana nafte koje je inače uvozila, upozorava savjetnička tvrtka S&P Global. Kada se uključe zalihe državnih naftnih kompanija, pokrivenost raste na oko 74 dana.

Uz te strateške rezerve, na raspolaganju su se našli i milijuni barela ruske nafte koji su ostali u tankerima zaglavljenima na moru, nakon što su SAD privremeno ublažile sankcije kako bi povećale globalnu opskrbu.

Sredstvo za smirivanje tržišta

Dosad su te zalihe pomagale ublažiti energetski šok i smanjiti kolebanja u opskrbi. No gotovo tri mjeseca nakon izbijanja rata promet kroz Hormuški tjesnac je i dalje blokiran. Tržište se ovih dana nadalo dogovoru Washingtona i Teherana, ali očito to nije tako lako.

A kako se nastavlja poremećaj u opskrbi, tako i države posežu za svojim strateškim i komercijalnim zalihama.

IEA je izvijestila da se globalna zaliha nafte u ožujku i travnju smanjivala rekordnom brzinom i sad je manja za 246 milijuna barela.

Direktor agencije Fatih Birol nedavno je upozorio kako zalihe nafte „nisu beskonačne” i da se „vrlo brzo” smanjuju diljem svijeta. Naglasio je i da će trebati „mnogo vremena” da se proizvodnja i kapaciteti prerade vrate na razinu prije rata.

Američka investicijska banka Goldman Sachs prošli je tjedan objavila slično upozorenje o brzom smanjivanju pričuva nafte. Glavni ekonomist Capital Economicsa Neil Shearing napisao je 18. svibnja u analizi da bi, nastavi li se sadašnji tempo pražnjenja, komercijalne zalihe nafte mogle pasti na kritično niske razine do kraja lipnja.

Ako se uvjeti opskrbe uskoro ne poboljšaju, cijene bi mogle naglo porasti, upozorio je Shearing.

Na koncu i - nestašica?

Stanje bi moglo izazvati i paniku na tržištu i strah od nestašica, osobito tijekom vrhunca ljetne potražnje. Ako se poremećaj u opskrbi nastavi, nedostatak se neće jednako osjetiti u svim dijelovima svijeta i u svim sektorima, smatra Antoine Halff, stručnjak za energetiku iz Centra za globalnu energetsku politiku Sveučilišta Columbia.

Najteže će vjerojatno biti pogođene zemlje Azije zbog velike ovisnosti o energentima s Bliskog istoka, dok su zračni promet i zrakoplovno gorivo među sektorima koji će najviše osjetiti posljedice.

Rast cijena nafte osjetit će se posvuda, uključujući i zemlje koje raspolažu velikom domaćom proizvodnjom poput SAD, rekao je Halff. Cijene su već skočile u odnosu na one prije sukoba, što odražava ograničenja u opskrbi i geopolitički rizik.

Istodobno se brzo mijenjaju i ovisne su o aktualnim vijestima: padaju kada se najavi brzo rješenje sukoba, a rastu kada izgleda kako će tjesnac dulje ostati zatvoren.

Helima Croft iz RBC Capital Markets smatra da tržišta možda podcjenjuju težinu rješavanja sukoba. Temeljna je činjenica, napisala je u izvješću, da se očekivanja o brzom i potpunom ponovnom otvaranju Hormuškog tjesnaca temelje na nerealnim pretpostavkama o lakoći rješenja i strateškim interesima uključenih strana.

Rezerve nisu beskonačne

Ako se nastavi trenutačni poremećaj u opskrbi, kumulativni gubitak nafte premašit će milijardu barela do kraja mjeseca, a do kraja lipnja već će doseći 1,5 milijardi barela.

To bi moglo lansirati cijenu nafte prema vrhuncima iz 2008., nakon čega bi pad potražnje stabilizirao tržište.

Neke su zemlje već uvele mjere za smanjenje potražnje i štednju goriva, poput kraćeg radnog tjedna na Filipinima i smanjenja upotrebe prijevoza u Pakistanu.

Unatoč smanjenju zaliha, vlade su oprezne prema novom koordiniranom puštanju nafte iz strateških rezervi.

Francuski ministar financija Roland Lescure koji je prošli tjedan ugostio kolege iz skupine G7, izjavio je za Financial Times kako su zalihe „ograničene” i da ih nije moguće oslobađati bez jasnog uvida u trajanje i intenzitet sukoba.

Halff smatra da, ako Hormuški tjesnac ostane blokiran dulje, vlade neće imati mnogo mogućnosti da istodobno osiguraju opskrbu i zadrže cijene pod kontrolom.

Puštanje nafte iz strateških rezervi može pomoći, ali samo do određene mjere. Jer količine pričuva nisu neograničene.