Njemačka: Baterije za e-automobile kao spremnici za obnovljivu energiju

U Njemačkoj u ovom trenutku udio izvora obnovljive energije u ukupnoj količine proizvedene struje iznosi 42%. Nešto više od 12% proizvede se u njemačkim nuklearkama. Za oko 28% električne energije su zaslužne elektrane na ugljen.

U okviru njemačke energetske tranzicije do 2035., a najkasnije do 2038. Njemačka želi „ugasiti“ i posljednje termoelektrane na ugljen – a na njih se do sada uvijek moglo osloniti kada je bilo potrebno proizvesti dodatnu energiju kako bi se „nadoknadio" manjak drugih izvora. Jasno je da proizvodnja ekološke struje ovisi o vremenskim prilikama, ne puše vjetar baš cijelu godinu, nema sunca baš svih 365 dana.

Kako „parkirati" energiju dobivenu iz obnovljivih izvora, da bi se za njom moglo posegnuti kada postoji potreba – ili kad se ne može proizvesti dovoljno struje iz prirodnih izvora? Kako bi „parkirale" raspoloživu eko-energiju, neke firme koriste velike blokove baterija: starijih baterija, koje se više ne koristi ili novih baterija koje se ugrađuje u e-automobile. Na zapadu Njemačke, u saveznoj zemlji Sjeverna Rajna-Vestfalija (NRW), postoje tri takva postrojenja za „pohranjivanje“ obnovljive energije.

Već i pad napona u njemačkom elektroenergetskom sistemu s 50 na 47 hertza mogao bi imati fatalne posljedice. U najgorem slučaju bi se dogodio black-out. Kada bi, na primjer, nekoliko dana zaredom duhao relativno slab vjetar, a na nebu bili konstantno tamni oblaci, u tom bi slučaju vjetroelektrane i solarna postrojenja proizvodila premalo struje – a istovremeno bi potražnja za energijom bila visoka, zbog hladnijeg vremena.

To je razlog zbog čega su „silosi” od baterija za pohranjivanje veće količine struje vrlo važan sastavni dio njemačke energetske strategije. „Ta tehnologija ima veliki potencijal”, kaže Alexa Velten iz Energetske agencije savezne zemlje NRW.

A to je tehnologija koja je itekako rentabilna. Raspoloživa ekološka energija, koja u određenom trenutku nije potrebna na tržištu, može se jeftino kupiti – i onda skuplje prodati, kad poraste potražnja.

Za „parkiranje” 12 megavata potrebno je maksimalno sat vremena, kaže Alexa Velten. I otprilike isto toliko vremena je potrebno da se tih 12 megavata "ubrizgalo” u elektroenergetsku mrežu. I pritom se u jednom takvom energetskom „silosu” gotovo ništa ne – izgubi tijekom skladištenja. „Otprilike 4-5%”, to je gubitak energije, napominje Velten.

Veliku ulogu u realizaciji takvih projekata u Njemačkoj ima firma The Mobility House (TMH) iz Münchena. Ona je zadužena i za postrojenje u Werdohl-Elveringu u NRW-u. Na mjestu na kojem se nekoć nalazila jedna termoelektrana, TMH je s partnerima poput Daimlera „povezao” 2.000 litij-jonskih modula (za preko 600 e-automobila) i tako kreirao „silos” za pohranu oko 10 megavat-sati obnovljive energije.

Infrastruktura koju nude bivše termoelektrane poput one u Werdohlu je upravo ono što je potrebno za „pohranjivanje” većih količina energije. Tu naime već postoje električni vodovi. NRW je savezna zemlja koja je imala najviše termoelektrana u Njemačkoj, baš zato je Sjeverna Rajna-Vestfalija posebno pogodna za „naseljavanje“ većih postrojenja za pohranjivanje eko-struje.

Frank Schäfer, voditelj sektora za pohranjivanje energije u Energetskoj agenciji NRW-a, pojašnjava da „NRW prolazi transformaciju od savezne zemlje koja je izvozila struju u saveznu zemlju koja uvozi struju."

U Herdeckeu na rijeci Ruhr i energetski koncern RWE je u okviru njemačke energetske transformacije instalirao blok baterija. Još jedan „silos“ se nalazi u Lünenu. U suradnji s poduzećem Remondis koje se bavi zbrinjavanjem otpada, na toj je lokaciji povezano 1.000 polovnih automobilskih baterija s ukupnim kapacitetom od 13 megavat-sati.

Radi se o baterijama koje je Tesla ugrađivao u prvu generaciju E-Smarta. Odnosno o „second-use“ upotrebi, tako se stručnim žargonom zove produženje vijeka korištenja takvih baterija za oko deset godina, napominje Alexa Velten.

Tek nakon toga su one spremne za reciklažu – a upravo je to razlog zainteresiranosti tvrtke Remondis za ovakvim projektima. U svaku od tih baterija su ugrađene i rijetke rude, vrlo vrijedne sirovine. Po navodima proizvođača električnih auta, životni vijek „friške“ baterije (first use) iznosi 8-10 godina.

Važan aspekt njemačkog energetskog „zaokreta“ nije samo proizvodnja ekološke struje, nego i fleksibilnost u „transportu“ te struje, njezinoj distribuciji. NRW po tom pitanju ima dobre argumente u pokušaju da privuče nova postrojenja, odnosno „silose” za pohranjivanje energije. Infrastruktura postoji, baš kao i električni vodovi. „Ne bi bilo održivo rješenje kad bi se tu kompletnu infrastrukturu jednostavno bacilo“, naglašava Alexa Velten.