Njemačka želi svoj prvi LNG terminal

Planovi za gradnju prvog njemačkog terminala za ukapljeni plin dobivaju politički vjetar u leđa. Radi se o investiciji od oko 1,5 milijardi eura. U igri su gradovi Stade i Brunsbüttel, oba u blizini ušća Labe u Sjeverno more. Iako će to zacijelo još neko vrijeme trajati, trenutno puno toga govori u prilog izgradnji terminala za ukapljeni plin (LNG). Druge zemlje su tu dalje otišle od Njemačke. U Europskoj uniji već postoji 26 LNG-terminala.

„I kriza oko Ukrajine i porast cijena energenata pokazuju da Njemačka mora postati manje ovisna o isporukama plina i bilateralnim ugovorima s pojedinim državama. LNG tu može biti pravi put", izjavio je ministar gospodarstva Donje Saske Bernd Althusmann (CDU).

Pozitivni signali dolaze i dolazili su od nove, ali i od bivše savezne vlade. Zbog mogućeg rata na istoku Ukrajine i političkih natezanja oko plinovoda Sjeverni tok 2 sve izglednije je da bi ukapljeni plin mogao poslužiti kao rješenje.

U Stadeu bi na ljeto trebala biti predana dokumentacija potrebna za odobrenje izgradnje LNG-terminala. Za izdavanje dopuštenja su mjerodavne različite ustanove, a pristanište bi se trebalo nalaziti na rijeci Labi, a terminal na području kemijskog koncerna Dow Chemical. U najboljem slučaju postupak dodjele svih dopuštenja mogao bi trajati godinu do godinu i pol, procjenjuje Johann Killinger. Nakon toga bi se moglo početi s izgradnjom. Killinger je direktor tvrtke Hanseatic Energy Hub GmbH (HEH), koja planira izgradnju terminala za ukapljeni plin.

Ako sve prođe po planu terminal bi mogao biti pušten u promet 2026. godine. Izgradnja planiranog terminala stajala bi oko 800 milijuna eura plus oko 150 do 200 milijuna za izgradnju javne luke na Labi. Kapacitet terminala bi bio 12 milijardi kubičnih metara plina godišnje. To znači da bi iz ovog terminala u njemačku mrežu za opskrbu plinom išlo oko 10 posto godišnje potrošnje plina, procjenjuje HEH.

„LNG-terminali su dodatna premosnica. Oni pomažu u povećanju sigurnosti opskrbe", izjavio je za Handelsblatt savezni ministar gospodarstva Robert Habeck (Zeleni). „A potrebni su nam terminali i za uvoz vodika. Dio infrastrukture bismo mogli koristiti za obje svrhe. Stanje ove zime je bilo kritično, iz toga se moraju izvući političke konsekvencije."

Velik udio ukapljenog plina povećao bi mogućnosti opskrbe plinom, ali ništa ne bi promijenio glede njemačke ovisnosti o uvozu. Njemačka mora uvoziti 95 posto svojih potreba za zemnim plinom. Vlastita proizvodnja od pet posto dolazi gotovo isključivo iz Donje Saske. Veliki izvoznici ukapljenog plina su, među ostalim, Katar, Australija, SAD i Alžir.

„Njemačka nema, istina, vlastitih LNG-terminala, ali može se kratkoročno opskrbljivati na tržištu preko Nizozemske i europske mreže za opskrbu plinom iz LNG-terminala", kaže Kerstin Andreae, šefica Savezne udruge za opskrbu energijom i vodom (BDEW). Od LNG-terminala Dunkerque (Francuska), Rotterdam (Nizozemska) i Zeebrugge (Belgija) postoje izravne infrastrukturne veze prema Njemačkoj.

Zbog dobrih veza i male potražnje za ukapljenim plinom u Njemačkoj dosad nije bila isplativa gradnja LNG-terminala, kaže Andreae. „Ako bi zbog gospodarskih interesa postojala želja za njemačkim LNG-terminalima onda bi troškovi za njihovu izgradnju morali biti djelomice subvencionirani", kaže ona.

A to će trajati. Jer, i u Brunsbüttelu dugo traje planirana izgradnja LNG-terminala. Oko četiri godine su prošle od predstavljanja toga plana, a još nema konačne odluke o investiciji, priopćila je jedna glasnogovornica tvrtke German LNG Terminal GmbH. Radi se o jako kompleksnoj, skupoj i dugoročnoj investiciji, kaže ona. Po ranijim navodima taj terminal bi trebao imati kapacitet od oko osam milijardi kubičnih metara zemnog plina, a investicija bi bila vrijedna oko 450 milijuna eura.

Ukapljeni plin nastaje hlađenjem zemnog plina na minus 162 stupnja pri čemu on prelazi u tekuće stanje i prevozi se brodom. Kad dođe na odredište on se zagrijava, pretvara ponovo u plinsko stanje i pušta u plinovod. Mišljenja stručnjaka se razilaze i glede klimatske bilance LNG-a i planiranih terminala. Organizacija za zaštitu okoliša Deutsche Umwelthilfe smatra da se takvim projektima ne smije dati dopuštenje. I u Habeckovoj stranci (Zelenima) neki su protiv toga. Tako su primjerice u pokrajini Schleswig-Holsteinu, u kojoj su na vlasti Zeleni skupa s CDU-om i FDP-om, na stranačkom kongresu prošle nedjelje Zeleni glasovali protiv LNG-terminala u Brunsbüttelu. U zaključcima Kongresa se kaže: „Schleswig-Holstein ne treba LNG-terminal." Nije prošao čak ni kompromisni prijedlog.

A projekt gradnje LNG-terminala u Brunsbüttelu je kao „nacionalni LNG-terminal" uvršten u koalicijski ugovor CDU-a, Zelenih i FDP-a. Ali, ta koalicija će na vlasti biti još nekoliko mjeseci, naime 8. svibnja ove godine održavaju se pokrajinski izbori. Osim toga od sklapanja koalicijskog ugovora je prošlo pet godina, a zaštitari okoliša sve odlučnije zahtijevaju brzo djelovanje.

„Izgradnja LNG-terminala traje godinama i ne mijenja ništa glede ovisnosti Njemačke o fosilnim energentima. Plin dobiven frakiranjem nije odgovor za sigurnu opskrbu energijom nego dio fosilne slijepe ulice", kaže Gerald Neubauer, energetski stručnjak iz Greenpeacea. On od savezne vlade zahtijeva da napuštanjem korištenja plina do 2035. učini zaokret prema ograničenju zagrijavanja Zemljine atmosfere.