Ovo je cijena zelene tranzicije Hrvatske

Sredstva iz fonda trebala bi ublažiti posljedice klimatske tranzicije u sklopu koje Hrvatska do 2030. godine emisiju stakleničkih plinova (GHG) planira smanjiti sa 75,2 na 65 posto, povećati udio recikliranog komunalnog otpada u ukupnom otpadu s 25,3 na 55 posto, a udio obnovljivih izvora energije (OIE) u bruto potrošnji energije podići s 28 na 36,4 posto.

Ukratko, za ove dvije županije klimatska tranzicija znači da će se njihova industrija prilagoditi i osigurati proizvodnju koja će donositi profit i pritom minimalizirati emisiju štetnih plinova, a ako to ne uspije, morat će se ugasiti. Uglavnom je riječ o industriji koja koristi fosilna goriva.

Sredstva koja su iz Fonda za pravednu tranziciju namijenjena dvjema županijama određena su na temelju teritorijalnih planova koje je izradila Vlada u suradnji s lokalnim tijelima vlasti i Europskom komisijom.

Iznos od 179 milijuna eura za samo dvije županije djeluje izdašno, no njegova vrijednost ovisi o tome koliko će se i kakvih radnih mjesta ugasiti, hoće li se tim novcem potaknuti stvaranje novih industrija, hoće li radnik koji je završio na burzi lako naći novi posao i hoće li se osmisliti potrebni i provedivi programi za prekvalifikaciju radnika čija će radna mjesta nestati.

Plan smanjenja emisije ugljičnog dioksida i postizanja klimatske neutralnosti u Istri izravno će se odraziti na 2800 radnih mjesta, a još neizravno na njih 1000 koja su kroz lance dobavljača vezana uz tvrtke koje će morati proći tranziciju.

U Sisačko-moslavačkoj županiji radi se o 2350 radnih mjesta i još njih 250 povezanih s dobavljačima u pet kritičnih gospodarskih subjekata. Tu je problem veći nego u Istri jer je u ovoj županiji najveća stopa zaposlenosti, cijele obitelji ovise o prihodu radnika zaposlenog u industriji koja zagađuje okoliš. Županija je uz sve to teško stradala u potresu, a država je strahovito spora i neučinkovita u obnovi što dodatno potiče veliki val iseljavanja, piše novinarka Jutarnjeg lista Ivanka Toma.