Ovo je nova zlatna groznica

Istraživači diljem svijeta tragaju za geološkim vodikom, resursom koji bi mogao pomoći čovječanstvu da se odmakne od fosilnih goriva.

Geološki vodik, poznat i kao bijeli, zlatni ili prirodni vodik, plin je ispod Zemljine površine za koji se smatra da nastaje visokotemperaturnim reakcijama između vode i minerala bogatih željezom, piše CNBC.

Vodik je ključni element u energetskoj tranziciji prema održivim izvorima energije, no proces njegove proizvodnje uglavnom uključuje korištenje fosilnih goriva poput ugljena i prirodnog plina, što stvara velike količine stakleničkih plinova.

Naravno, postoje ekološki prihvatljive metode proizvodnje vodika. Zeleni vodik proizvodi se iz viška obnovljivih izvora energije koristeći čistu električnu energiju (solarna energija ili energija vjetra) za elektrolizu vode, no taj je proces trenutno skuplji od proizvodnje sivog vodika iz prirodnog plina reformiranjem metana.

U tom je kontekstu porastao interes za geološki vodik, a sada ga traže u SAD-u, Kanadi, Australiji, Francuskoj, Albaniji, Španjolskoj, Kolumbiji i Južnoj Koreji.

U prilog tome govori istraživanje koje je u ožujku objavila konzultantska tvrtka Rystad Energy, a koje je pokazalo da je krajem prošle godine 40 tvrtki tražilo prirodna nalazišta vodika, četiri puta više nego 2020. godine.

Geološki vodik slučajno su otkrili radnici kanadske tvrtke Hydroma još 1987. godine u zapadnoafričkoj državi Mali, u malom selu udaljenom oko 60 kilometara od glavnog grada Bamaka. Bušili su zemlju u potrazi za vodom, no umjesto toga pronašli su obilje vrlo zapaljivog plina bez mirisa. Ubrzo su začepili bunar i zaboravili na njega.

Dva desetljeća kasnije, istraživanja na tom mjestu pronašla su izvore geološkog vodika koji se sada koristi za napajanje malijskog sela Bourakébougou.

Prošle su godine istraživači u sjeveroistočnoj francuskoj pokrajini Lorraine otkrili ono što je vjerojatno najveće svjetsko nalazište prirodnog vodika do sada, otkriće koje je dodatno potaknulo ljude da razmotre potencijal vodika u kontekstu prijelaza na čistu energiju.

"Prirodni vodik izazvao je veliko uzbuđenje, ali pomalo je neizvjesno govoriti o njegovom potencijalu jer niti jedan od ovih projekata nije započeo s proizvodnjom i ekstrakcijom vodika - osim onog u Maliju", rekao je Minh Khoi Le, voditelj istraživanja vodika u Rystad energija.

Dodao je kako oko cijele priče oko prirodnog vodika još ima "puno upitnika", no čini se da bi ta ideja mogla zaživjeti.

Što kažu skeptici? Međutim, nisu svi uvjereni u to.

"Ponekad želimo trčati prije nego što možemo hodati", rekla je Ana Maria Jaller-Makarewicz, energetska analitičarka na Institutu za energetsku ekonomiju i financijsku analizu (IEEFA), naglašavajući da bismo prvo trebali pronaći način da sivi vodik zamijenimo zelenim.

Također, grupa akademika, znanstvenika i inženjera okupljenih u Hydrogen Science Coalition nedavno je na svom blogu istaknula da geološka otkrića vodika trenutno opskrbljuju svijet s manje dnevne energije od jedne vjetroturbine.

“Unatoč nedavnim visokoprofilnim otkrićima od Francuske do Albanije, jedina svjetska dokumentirana bušotina za proizvodnju vodika nalazi se u Maliju i proizvodi gotovo čisti vodik iz plitkog rezervoara vrlo niskom stopom od oko pet do 50 tona godišnje. To je ekvivalentno 0,3 do tri barela nafte dnevno – izlazna snaga manje od desetine vjetroturbine srednje veličine“, naglasio je geostrateg i energetski konzultant dr. Arnout Everts.