Plinska kriza još nije akutna, rizici uglavnom vezani uz cijene

Energetski intenzivni dio industrije je najizloženiji. Zasad su mjere više u smjeru obrane od mogućih većih problema, piše Slovenska tiskovna agencija.

Događaji na Bliskom istoku i šteta koju je pretrpio američko-izraelski napad na Iran i iranski protunapadi na infrastrukturu za vađenje plina u Kataru i sam Iran trenutno nemaju tako velik izravan negativan utjecaj na područje opskrbe plinom kao na naftne derivate. Fokus, uključujući i u medijima, trenutno je uglavnom na visokoj cijeni goriva i negativnim posljedicama koje bi to moglo imati na inflaciju i gospodarsku aktivnost.

Udio EU u opskrbi plinom s Bliskog istoka relativno je malen

Prošle godine EU je izravno primila nešto manje od četiri posto svog plina iz Katara u obliku ukapljenog prirodnog plina (LNG).

Prema Europskoj komisiji, najveći partner EU-a u opskrbi plinom bila je Norveška s udjelom od 31 posto, a slijede Sjedinjene Američke Države, od kojih EU dobiva LNG, s 25 posto. Rusija i sjevernoafričke zemlje poput Alžira činile su po 13 posto opskrbe, Ujedinjeno Kraljevstvo i Azerbajdžan po četiri posto, a ostatak je došao od drugih dobavljača.

Dodatni element u području opskrbe plinom u Europi jest da je EU u ožujku počeo postupno uvoditi zabranu uvoza plina iz Rusije, koja je prije ruskog napada na Ukrajinu činila oko 45 posto ukupnog uvoza plina. Konačno, u jesen 2027. bit će zabranjen uvoz plina putem plinovoda na temelju dugoročnih ugovora.

Reuters je prije nekoliko dana izvijestio da su se isporuke ruskog plina EU putem plinovoda Turski tok, koji je trenutno jedina operativna plinovodna veza za plin iz najveće zemlje na svijetu, povećale za oko petinu u odnosu na prethodnu godinu u ožujku usred događaja u regiji Bliskog istoka.

Koliko je plin važan u energetskom miksu EU-a? Prema Eurostatu, njegov udio u ukupnoj potrošnji energije iznosi oko petine, dok nešto manje od 40 posto otpada na naftu i naftne derivate. Unija je uvelike ovisna o uvozu za oboje.

Otprilike trećina plina troši se u elektranama za proizvodnju električne energije i topline za daljinsko grijanje, četvrtinu troše kućanstva, a četvrtinu industrija. Oko desetine potrošnje troše uslužne djelatnosti i ostale namjene.

Većina plina teče u Sloveniju iz Austrije

Dugi niz godina ruski plin predstavljao je značajan udio plina koji je tekao kroz čvorište Baumgarten na sjeveroistoku Austrije. Prema Agenciji za energiju, većina plina teče u Sloveniju iz njezina sjevernog susjeda. U 2024. godini taj je udio iznosio gotovo 95 posto.

U 2022. godini Slovenija je također nastavila isporuku plina iz Alžira. U 2023. godini dosegli su 28 posto ukupnog uvoza, ali prošle godine privremeno su pali na oko četiri posto. Manji udio plina u Sloveniju dolazi iz Hrvatske i Italije. Pretprošle godine samo devet posto isporuka plina Sloveniji bilo je temeljeno na dugoročnim ugovorima, sve ostalo su kratkoročni.

U 2025. godini glavni opskrbni put za slovensko tržište plina također je bio iz Austrije, a u manjoj mjeri i iz Italije i Hrvatske, rekla je za STA tvrtka Plinovodi, operater plinskog transportnog sustava. Međutim, prema njihovim objašnjenjima, to ne znači da Slovenija nije bila opskrbljena alžirskim plinom, jer trgovci optimiziraju tokove na temelju razlika između kotacija na pojedinim burzama i troškova transportnih ruta.

Geoplin, najveći dobavljač plina u zemlji, također je rekao da su njegovi glavni opskrbni putevi za Sloveniju ostali isti posljednjih godina te da točka ulaska plina u Sloveniju ne odražava nužno njegovo podrijetlo.

Cjenovni šok još daleko od 2022.

Cjenovni šok na tržištu plina još je daleko od tako ozbiljnog kao nakon ruskog napada na Ukrajinu 2022. godine. U to vrijeme cijena na TTF čvorištu u Nizozemskoj skočila je na čak 300 eura po megavat satu (MWh). Ovaj put, prosječne dnevne cijene dosegle su svoju najvišu vrijednost od gotovo 62 eura po MWh 19. ožujka, što je bilo otprilike dvostruko više od cijene prije napada na Iran. Trenutno je cijena za oko dvije trećine viša, oko 50 eura.

Međutim, situacija u vezi s cijenama i opskrbom LNG-a je neizvjesna. Rat na Bliskom istoku znači znatno veći energetski šok za Aziju, pa će potražnja azijskih zemalja za LNG-om iz drugih krajeva vjerojatno još više porasti. Problemi s opskrbom LNG-om i daljnji rast cijena ove vrste plina, unatoč snažnoj potražnji iz azijskih zemalja, i dalje bi mogli uzrokovati probleme na strani ponude ako bi, na primjer, brodovi s LNG-om iz Europe bili koji su kupci preusmjereni na azijske.

Prema objašnjenjima Plinovoda, dobavljači u Sloveniji nemaju izravne ugovore za opskrbu Gulf LNG-om putem terminala, primjerice u Italiji. Geoplin je također napisao STA-i da su trenutno svi njihovi izvori opskrbe vezani za plinovodni plin i ne uključuju LNG terminale.

Rizici su srednjoročni, umjereni i uglavnom cjenovni

U području prirodnog plina, rizici zbog rata na Bliskom istoku su i srednjoročni i umjereni, pri čemu je opskrba Slovenije za 2026. ugovorno zajamčena i nije izravno ovisna o ukapljenom plinu iz kriznih područja, utvrdila je vlada prije nekoliko dana. Međutim, dodala je da određena cjenovna izloženost i dalje postoji, posebno kod većih poslovnih kupaca.

Plinovod je također naglasio da bi dugotrajniji prekid opskrbe LNG-om iz Perzijskog zaljeva negativno utjecao na Sloveniju prvenstveno kroz neizravni cjenovni učinak na globalno tržište, što bi uzrokovalo više cijene plina u Europi, a posljedično i u Sloveniji. To bi imalo negativne makroekonomske posljedice, poput viših cijena električne energije, općeg rasta cijena i dodatnog pritiska na konkurentnost tvrtki.

Slično je izjavio i Geoplin. Po njihovom mišljenju, koji bi segment korisnika u ovom slučaju bio najviše ugrožen ovisi prvenstveno o poslovnoj politici ili pojedinog distributera u slučaju kućanstava ili konkretnog industrijskog kupca u segmentu industrije. Prirodni plin je proizvod koji se može kupiti dugoročno, a pravovremena kupnja može značajno ublažiti trenutni porast cijene, naglasili su.

Daleko najveći dio ukupne potrošnje plina u Sloveniji činili su poslovni kupci iz prijenosnog i distribucijskog sustava. U međuvremenu, kućanstva su pretprošle godine činila oko desetinu sve potrošnje.

Važna činjenica u ovom trenutku je da smo na kraju sezone grijanja. Stoga su skladišta plina u EU popunjena tek nešto manje od 28 posto. Europska komisija stoga je već pozvala države članice EU da razmotre snižavanje cilja punjenja skladišta prirodnog plina do sljedeće sezone grijanja s 90 na 80 posto.

Slovenija nema vlastita podzemna skladišta plina, ali prema europskom zakonodavstvu, slovenski veleprodajni dobavljači imaju pristup rezervama u drugim državama članicama u iznosu od 15 posto godišnje potrošnje plina u posljednjih pet godina u zamjenu za doprinos troškovima skladištenja. Dobavljači plina za slovensko tržište uglavnom koriste skladišta u Austriji, ali su im dostupna i skladišta u Italiji i Hrvatskoj.

Dugoročno uporno visoke cijene plina predstavljale bi rizik i za cijene električne energije, gdje vlasti trenutno ne uočavaju veće probleme ili značajna povećanja cijena.

Unatoč reformi tržišta električne energije nakon posljednje energetske krize, EU i dalje koristi model marginalnog određivanja cijena električne energije, prema kojem su veleprodajne cijene električne energije vezane uz cijene plina. Cijene se određuju prvenstveno prema najskupljem izvoru potrebnom za zadovoljavanje potreba za električnom energijom u određenom danu. To su uglavnom plinske elektrane. Zasad se ne čini da će EU prekinuti tu vezu zbog trenutne situacije.

Mjere prvenstveno za jačanje obrane u slučaju velike krize

S obzirom na trenutnu situaciju, mjere u plinskom sektoru trenutno su usmjerene prvenstveno na jačanje obrane u slučaju velike krize. Vlada je prošli tjedan među polazišta za djelovanje uvrstila mogućnost stvaranja posebnih državnih strateških rezervi plina iznajmljivanjem skladišnih kapaciteta u inozemstvu, uz postojeće obveze skladištenja dobavljača plina.

Planiraju se mjere za određene potrošače plina i električne energije kako bi ih se učinilo manje izloženima fluktuacijama cijena, a istovremeno osiguralo dovoljne količine plina i električne energije, uključujući ugovore na tri do pet godina za 90 posto potrebnih količina. Za kreditnu izloženost potrošača za kupnju od dobavljača planiran je jamstveni program u SID banci.

Vlada nije izričito spomenula ponovnu regulaciju cijena plina niti intervencije u poreze, kao što je bio slučaj tijekom krize nakon ruskog napada na Ukrajinu, ali vladini predstavnici više su puta naglasili da zemlja sada ima na raspolaganju i set mjera iz 2022. i 2023. godine.

Mjere također priprema Europska komisija, a očekuje se da će biti ciljane i uvelike utemeljene na fleksibilnijoj primjeni važećih pravila. Između ostalog, planovi uključuju poticanje korištenja dugoročnih ugovora o kupnji energije, podršku energetski intenzivnim industrijama u okviru postojećih europskih pravila o državnim potporama te blaži fiskalni tretman u slučaju smanjenja poreza na energente.