Radosavljević: Privatizacija NIS-a nije bila loša odluka, greška je što prodaja nije obavljena tenderom

On je agenciji Beta rekao da je iz perspektive proteklih 17 godina lako biti pametan i govoriti sta se moglo, a sta ne.

"Mislim da je jedina loša stvar koja je napravljena u tom trenutku to što nije raspisan natječaj, nego je privatizacija išla dogovorno. NIS je u tom trenutku loše poslovao. Naknadnom revizijom financijskog izvješća koju je naručio novi vlasnik, NIS je u tom trenutku loše poslovao." pokazala je da je tvrtka samo u 2008. imala gubitak od oko 100 milijuna eura”, rekao je Radosavljević.

Još je problematičnije bilo to što je NIS, iako tada najveća kompanija u Srbiji, značajno urušavao svoju poziciju, jer su njegovi konkurenti s deset puta manje benzinskih postaja zauzimali više od 60 posto tržišta, a on nije čak i prodavati derivate u regiji.

Dodao je da su tržište okupirale naftne kompanije OMV, Hellenic i Lukoil, a da rafinerija NIS-a nije proizvodila derivate odgovarajuće kvalitete, pa je uvozila eurodizel, a proizvodila samo D2 dizel.

U tom trenutku bilo je najvažnije spasiti barem jednu od rafinerija jer je rafinerija u Novom Sadu tada već bila zatvorena, a Mol je kupio hrvatsku kompaniju INA i uz svoje rafinerije zadržao i rafineriju u Rijeci, ali ugasio onu u Sisku, pojasnio je Radosavljević.

OMV, koji je poslovao i na srpskom tržištu, kupio je naftnu kompaniju Petrom u Rumunjskoj za dvije milijarde eura i tada je bio prejak konkurent, budući da je Rumunjska bogata naftom.

Radosavljević je naveo da se u poređenju te kupovine (u vreme kada je iu Rumuniji bilo korupcije, pa možda cena za Petrol nije bila referentna) i cene NIS-a ne može reći da je NIS jeftino prodat, iako je možda bio na natječaj je mogao proći malo bolje, ali to se sada ne može utvrditi.

"U rafineriju NIS-a trebalo je uložiti stotine milijuna eura, a osim što je uprava bila korumpirana i opljačkala kompaniju, preko nje su se financirale stranke, a ne projekti. Sve što je urađeno u Elektroprivredi Srbije (EPS) je bio i u NIS-u za vreme DSS-a i zato je privatizacija bila dobro rešenje“, rekao je Radosavljević.

Podsjetio je da su 2007. godine investicijski savjetnici Raiffeisen Investment i Merrill Lynch radili procjenu vrijednosti NIS-a i pripremu za privatizaciju, ali se odustalo od tendera jer se navodno radila analiza tržišta, a nije bilo zainteresiranih kupaca, te su stoga stupili u izravne pregovore s Gazprom Neftom.

Radosavljević je podsjetio i na činjenicu da je natječaj za Telekom bio raspisan dva puta i oba puta nije stigla niti jedna adekvatna ponuda, jer se smatralo da tvrtka vrijedi milijarde eura, ali se nije moglo dobiti ni milijardu, nego 800-ak. 900 milijuna eura.

On je naveo da je Gazprom njeft kupio NIS za 400 milijuna eura i obvezao se investirati u rafineriju, izgraditi plinovod Južni tok i skladište plina Banatski Dvor.

"Plinovod nije izgrađen, dio ugovora oko skladišta je djelomično realiziran i bilo je razloga za reviziju ugovora, ali to nije učinjeno. Čak je 2013. godine dogovoreno da će NIS plaćati nižu rudnu rentu za drugu 10 godina, iako to nije bilo u skladu s ugovorom, rekao je Radosavljević.

Dodao je da je ugovorom iz 2008. godine u 13. članku precizirano da se porezi za NIS neće mijenjati dok se ne isplate ugovorene investicije u tu kompaniju, a one su se vrlo brzo isplatile, jer je tvrtka bila izuzetno profitabilna.

Međutim, kako je naveo, Vlada Srbije je krajem 2013. godine donela odluku da se rudna renta od tri odsto, iako je zakonska renta bila sedam odsto, produži za još deset godina, a tek od 2024. je povećana na sedam. postotak.

Radosavljević je rekao da je eksploatacija nafte u Angoli pravo koje je također prodano u istom paketu, ali da je ono kvantitativno malo jer se godišnje izvadi manje od 80.000 tona i da se njegov značaj bolje razumije u usporedbi s eksploatacijom od oko milijun tona. tona u Srbiji ili preradom četiri milijuna tona u rafineriji u Pančevu.

Moguća rješenja, nakon odluke SAD-a da uvede sankcije NIS-u, su, prema njegovim riječima, da Rusi prodaju svojih 56,15 posto udjela u toj tvrtki Srbiji ili nekom trećem partneru, a druga opcija je da, ako to učine ili ne žele prodati svoj udio, da država tvrtku privremeno stavi pod kontrolu.

"Neću reći da se namjerno nacionalizira. Država je već uvela kontrolu, 2022. godine kada je isključila tržišno formiranje cijena goriva i od tada svaki tjedan određuje cijene. Interes države je da se očuva stabilnost u tom sektoru ”, rekao je Radosavljević.