Ruska nafta zaobilazi sankcije i ipak stiže prema Europi

Neki drugi, od ukrajinskih dužnosnika do europarlamentaraca i industrijskih insajdera, kažu pak da to vrijeme nije ni izbliza završeno.

Značajne količine ruskih ugljikovodika, posebice nafte, još uvijek zaobilaze sankcije i stižu na europsko tržište, kažu oni, a zaradom od njih Putin financira svoju ratnu mašineriju, piše Politico.

“Imao sam prijatelja u New Yorku devedesetih koji se žalio da žohari dolaze u njegov stan kroz svaku i najmanju rupu – isto to čini i Rusija sa svojim energentima,” rekao je za Politico ekonomski savjetnik ukrajinskog predsjednika, Oleg Ustenko.

“Moramo zatvoriti te rupe kako bi Rusija prestala primati taj krvavi novac kojim financiraju vojnu mašineriju koja uništava našu zemlju i ubija naše ljude.”

Sirovu naftu vrlo je teško pratiti na svjetskim tržištime. Ona se vrlo jednostavno može pomiješati s drugim teretom u tranzitnim zemljama, čime se kreira veća količina nafte čije porijeklo se ne može utvrditi. Proces rafiniranja, potreban za bilo kakvu praktičnu primjenu, također uništava tragove porijekla sirovine.

Zagonetku pogoršava i kompleksna mreža prijevoznih kompanija koje plove pod zastavama nedokučivih offshore jurisdikcija. Neke od njih optužene su da pomažu Rusiji sakriti porijeklo izvoza sirovine koriseći se čitavim nizom tehnika.

“Za razliku od plina iz plinovoda, tržište nafte je globalno. Sustavi zamjene i miješanja ustaljena su praksa”, kaže Mikhail Hodorovski, poznati kritičar Putina u egzilu i bivši izvršni direktor energetskog diva Yukos.

“Rezultat embarga je značajan porast ruskih troškova transporta, kao i velika redistribucija prihoda u korist posrednika i dodatni popusti zbog smanjenja tržišta kupaca,” dodaje.

Europska unija je u velikoj mjeri zabranila ruska fosilna goriva od početka ruske invazije na Ukrajinu u veljači prošle godine. Iznimka su ograničene količine sirove nafte iz naftovoda, plin iz plinovoda, naftni proizvodi i LNG.

Ipak, velike količine ruske sirove nafte – koja donosi veće prihode od plina – još uvijek postoje na globalnim tržištima, zbog čega neki stručnjaci vjeruju da sirova nafta pronalazi put na europsko tržište na stražnja vrata.

“Otkad su uvedene sankcije, obujam sirove nafte koju Rusija izvozi ostao je više-manje stabilan”, kaže Saad Rahim, glavni ekonomist u tvrtci Trafigura koja se bavi globalnom trgovinom robe. “Moguće je da se ruska nafta još uvijek prodaje Europskoj uniji i zemljama Zapada, ali preko posrednika.”

Jedna potencijalna ruta u Europu ide preko Azerbajdžana, koji graniči s Rusijom i gdje počinje naftovod Baku-Tbilisi-Ceyhan (BTC). Luka Ceyhan u Turskoj veliko je opskrbno čvorište iz kojeg se sirova nafta šalje u Europu; tamo također pristižu velike količine nafte iz Iraka, putem naftovoda Kirkuk-Ceyhan.

Francuski europarlamentarac i član povjerenstva za industriju, istraživanje i energiju Europskog parlamenta, François Bellamy, javno je iznio svoje sumnje o ovoj ruti u nedavno postavljenom pitanju Komisiji. Podaci pokazuju da je Azerbajdžan izvezao 242.000 barela nafte dnevno više nego što je proizveo u periodu između travnja i srpnja prošle godine, rekao je. To je ogromna margina u odnosu na domaću proizvodnju koja je prošli mjesec iznosila 648.000 barela dnevno i u dugoročnom je padu, pokazuju podaci ministarstva.

“Kako zemlja može smanjiti svoju proizvodnju, a istovremeno povećati izvoz? Brojke su potpuno nekonzistentne, a ti nesrazmjeri stvaraju sumnje da se zaobilaze sankcije”, rekao je Bellamy.

Glasnogovornik Komisije rekao je da tijelo radi na zatvaranju rupa u režimu sankcija i da su imenovali bivšeg europskog veleposlanika u SAD-u, Davida O’Sullivana, kao posebnog izaslanika čiji je zadatak riješiti problem zaobilaženja sankcija. Glasnogovornik je također naglasio da su posljednji javno dostupni podaci koje citira Bellamy o transportu nafte kroz Azerbajdžan “objavljeni prije nego što su sankcije stupile na snagu, što znači da tu nema govora o zaobilaženju sankcija.”

“Azerbajdžan ne izvozi rusku naftu u EU putem naftovoda BTC”, rekao je Aykhan Hajizada, glasnogovornik azerbajdžanskog ministarstva vanjskih poslova, dodavši da “Azerbajdžan nastavlja koristiti svu naftu koja nije pod sankcijama, bez obzira na njeno porijeklo” kao i da “ostaje posvećena naporima da svoje operacije opskrbe i trgovine provodi s najvećom mogućom pažnjom i u skladu s relevantnim zakonima i pravilima.”

Tvrtka BP koja upravlja naftovodom nedavno je bila primorana negirati da naftovodom teče ruska nafta, a podaci koje je na uvid dobio Politico pokazuju nedavni pad u transportu iz Ceyhana prema EU-u.

Turska je pak prošle godine udvostručila direktni uvoz ruske nafte i odbila uvesti sankcije ruskoj sirovoj nafti, iako istovremeno nudi vojnu i humanitarnu podršku Ukrajini.

Finski Centar za istraživanje energije i čistog zraka (CREA) krajem prošle godine upozorio je da se “nova ruta kojom ruska nafta dolazi u EU stvara preko Turske, sve češće destinacije za rusku sirovu naftu”, gdje se ona rafinira u naftne proizvode koji nisu pod sankcijama, a potom prodaje dalje.

“Imamo dovoljno dokaza da neke međunarodne kompanije kupuju rafinirane proizvode od ruske nafte i prodaju ih u Europi”, rekao je Ustenko. “To je potpuno legalno, no istovremeno potpuno nemoralno. Samo zato što je ta praksa dozvoljena ne znači da ne moramo ništa poduzeti.”

U ponedjeljak je britanska nevladina udruga Global Witness objavila izvješće u kojem je otkriveno da se ruska nafta redovito prodaje po cijenama daleko većima od ograničenja od 60 dolara po barelu koje su uvele zemlje članice G7 prošlog prosinca.

“Činjenica da ruska nafta još uvijek teče svijetom nije greška, već karakteristika, zapadnih sankcija”, kaže Mai Rosner, aktivistica koja je sudjelovala u izradi izvješća. “Vlade su industriji fosilnih goriva širom otvorile stražnja vrata, a trgovci i velike naftne kompanije iskorištavaju te rupe u zakonu i nastavljaju poslovati kao i inače.”