Šok na plinskim tržištima, pravi problemi tek dolaze

Ove srijede je Izrael napao iransko plinsko polje South Pars, ciljajući na kopnena rafinerijska postrojenja i skladišta plina u Asaluyehu, kao i offshore postrojenja povezana s tim poljem.

U znak odmazde Iran je brzo uzvratio dronovima i raketnim napadima na Saudijsku Arabiju, Ujedinjene Arapske Emirate i glavni energetski centar Katara, Ras Laffan Industrial City, najveće svjetsko postrojenje za izvoz ukapljenog plina (LNG).

Postrojenje Ras Laffan prostire se na gotovo 300 četvornih kilometara i pretrpjelo je „veliku štetu", navodi QatarEnergy, državna tvrtka koja njime upravlja u partnerstvu s ExxonMobilom, TotalEnergiesom i Shellom.

Ovo je prvi put da je pogođeno postrojenje za proizvodnju fosilnih goriva otkako je rat počeo 28. veljače. Do sada su i SAD i Izrael izbjegavali gađanje takvih iranskih objekata kako bi izbjegli odmazdu odnosno slične napade na zemlje Perzijskog zaljeva.

SAD „nije znao ništa" o napadu

Kao pokazatelj da SAD i Izrael ne djeluju uvijek po istom planu, predsjednik Donald Trump napisao je na mreži Truth Social da „nije znao ništa o ovom konkretnom napadu“, ali je rekao da Izrael neće ponovo napasti plinsko polje bez konkretne provokacije.

Istovremeno, pokušavajući obuzdati situaciju, upozorio je Iran da će, ako režimske snage ponovo napadnu Katar, SAD „uništiti cijelo plinsko polje South Pars snagom i silom kakvu Iran nikada nije vidio“. Ovi napadi predstavljaju ozbiljnu eskalaciju regionalnog rata i dodatno su uznemirili energetska tržišta, jer je nalazište South Pars ključno za globalnu opskrbu, a mogla bi uslijediti i dalja eskalacija. Nakon napada, cijene plina, kao i nafte, naglo su porasle.

Iran: ovisnost o South Parsu

Iransko plinsko polje South Pars dio je većeg nalazišta koje je podijeljeno morskom granicom u Perzijskom zaljevu. S druge strane nalazi se katarsko polje North Dome, poznato i kao Qatar North Field. Zajedno, ova zajednička energetska nalazišta čine najveće svjetsko polje prirodnog plina, s oko trećinom poznatih rezervi.

Za Iran, napad na proizvodnju u South Parsu prvenstveno je problem za domaću upotrebu. Zapadne sankcije ograničavaju njegovu sposobnost izvoza, pa većinu proizvedenog plina koristi unutar zemlje. Preostali plin se izvozi u Irak i Tursku.

Plinsko polje South Pars čini oko 70% iranske proizvodnje i ono je značajan dio gospodarstva zemlje, posebno kada se uključi i nafta.

Svaki poremećaj mogao bi smanjiti proizvodnju, pogoršati lokalne energetske probleme i dovesti do dodatnog racionaliziranja i nestanaka struje - unatoč tome što zemlja ima druge najveće rezerve plina na svijetu, odmah iza Rusije, a treća je u svijetu po rezervama nafte.

Katar: globalna tržišta sve nervoznija

Za Katar, napad na South Pars i njegova postrojenja predstavlja globalni problem, jer ova zemlja većinu plina izvozi i najveći je snabdjevač u Aziji.

Na kompleks Ras Laffan otpada oko 20% globalne trgovine LNG-om. Ukupno, Katar je treći najveći izvoznik LNG-a na svijetu, nakon SAD-a i Australije.

Zaustavljanje rada u Ras Laffanu također bi pogodilo proizvodnju helija, koji je nusproizvod LNG-a i važan je za proizvodnju poluvodiča, pored toga što je važna komponenta u mnogim drugim industrijskim granama.

Širom Bliskog istoka proizvodnja nafte i plina je smanjena. Glavni razlog je blokada Hormuškog tjesnaca, koja je spriječila brodove da transportiraju energente iz Perzijskog zaljeva kupcima širom svijeta.

Iako su proizvodna postrojenja do sada mogla funkcionirati čak i kada su privremeno bila izvan pogona, sada su ona direktno na meti i mogla bi ostati isključena znatno duže zbog popravaka, čak i kada rat završi a plovni put se ponovo otvori.

Ostaje napetost na tržištima nafte

Popravci oštećenih postrojenja su složeni, skupi i mogu trajati mjesecima ili čak godinama, što znači manju količinu nafte i plina na globalnom tržištu, za kojima već vlada ogromna potražnja.

Katar si može priuštiti takve popravke, no Iran je oslabljen dugogodišnjim sankcijama i vjerojatno nema dovoljno financijskih sredstava.

Napad na plinsko polje je signifikantan „jer je označio prvi udar na iranska 'upstream' postrojenja (bušotine i postrojenja za crpljenje plina) od početka rata“, napisao je analitičar Deutsche Banka Jim Reid u bilješci klijentima u četvrtak ujutro.

Cijene nafte i plina su porasle nakon napada, a „tržišta nafte su posebno napeta u Aziji - zbog straha da bi energetska infrastruktura mogla biti ozbiljno oštećena“, dodao je Reid.

Sličnog su mišljenja i drugi analitičari. „Šteta na LNG postrojenjima znači da problemi na globalnim tržištima plina nisu samo pitanje kada će se obnoviti plovidba kroz Hormuški tjesnac, već i koliko će trajati popravci“, napisali su analitičari ING-a Warren Patterson i Ewa Manthey.

„Napad na iransku energetsku infrastrukturu je neobičan, s obzirom na to da američka administracija već tjednima pokušava ublažiti pritisak na rast cijena nafte", navode Patterson i Manthey.