Trumpov plan za oživljavanje naftne industrije Venezuele je oklada vrijedna 100 milijardi dolara

Godine korupcije, nedovoljnog ulaganja, požara i krađa uništile su sirovu infrastrukturu zemlje. Obnova dovoljna da se venezuelska proizvodnja vrati na vrhunac iz 1970-ih zahtijevala bi od tvrtki, uključujući Chevron Corp., Exxon Mobil Corp. i ConocoPhillips, ulaganje od oko 10 milijardi dolara godišnje tijekom sljedećeg desetljeća, rekao je Francisco Monaldi, direktor energetske politike Latinske Amerike na Baker institutu za javnu politiku Sveučilišta Rice.

„Brži oporavak zahtijevao bi još veća ulaganja“, rekao je Monaldi.

Venezuela se nalazi na vrhu najvećih svjetskih rezervi nafte. Ali proizvodnja je naglo pala tijekom 12-godišnjeg mandata predsjednika Nicolása Madura, kojeg su američke trupe zarobile u subotu ujutro. Nacija trenutno proizvodi oko milijun barela dnevno, u usporedbi s gotovo 4 milijuna barela 1974. godine.

Američki državni tajnik Marco Rubio rekao je tijekom intervjua za ABC Sunday da očekuje da će američke naftne tvrtke biti željne prilike za bušenje teške nafte iz Venezuele, koja je ključna za rafinerije na američkoj obali Meksičkog zaljeva.

„Nisam razgovarao s američkim naftnim tvrtkama posljednjih nekoliko dana, ali prilično smo sigurni da će postojati dramatičan interes“, rekao je Rubio. „Mislim da će postojati ogromna potražnja i interes privatnog sektora ako im se da prostor za to.“

No, prije nego što kroče u Venezuelu, tvrtke će htjeti biti sigurne da je stabilna, prema Linu Carrillu, bivšem menadžeru državne naftne tvrtke Petroleos de Venezuela SA, koji je pobjegao iz zemlje prije više od dva desetljeća.

„Da bi bilo koja naftna tvrtka ozbiljno shvatila ulaganje u Venezuelu, potreban je novi kongres ili Nacionalna skupština“, rekao je Carrillo u intervjuu. „Ne ono što se sada događa. Definitivno ne.“

U međuvremenu, radovi potrebni za popravak nacionalne infrastrukture su ogromni.

U venezuelanskim naftnim lukama oprema je u tako lošem stanju da je potrebno i do pet dana da se u potpunosti utovare supertankeri koji dostavljaju sirovu naftu u Kinu. Prije sedam godina, bio je potreban samo jedan dan.

U bazenu Orinoco, ogromnom dijelu unutrašnjosti Venezuele za koji se procjenjuje da sadrži gotovo pola bilijuna barela iskoristive nafte, platforme su napuštene, a izlijevanja se ne kontroliraju. Bušaće platforme su pretresene usred bijela dana i prodavane za dijelove na crnom tržištu.

Široka mreža podzemnih cjevovoda u zemlji je poznata po tome što propušta i, ponekad, državna naftna tvrtka ju je pljačkala i prodavala kao staro željezo. Požari i eksplozije uništili su opremu.

A masivni kompleks za rafiniranje nafte Paraguana na obali sjeverozapadno od Caracasa radi samo povremeno i niskim stopama zbog kvarova. Neki od njegova četiri pogona za nadogradnju nafte, nekada najsuvremeniji pogoni koji prethodnu obradu sirove nafte slične katranu pretvaraju u sirovinu pogodnu za rafinerije, zatvoreni su.

Ono što je preostalo od venezuelske proizvodnje uvelike ovisi o Chevronu, jedinoj velikoj američkoj naftnoj kompaniji koja još uvijek posluje u zemlji. Tvrtka sa sjedištem u Houstonu čini oko 25% nacionalne proizvodnje, radeći pod posebnim licencama koje joj omogućuju da ostane tamo unatoč američkim sankcijama.

Druge dvije američke tvrtke koje bi bile najbolje pozicionirane da pomognu u obnovi Venezuele, s obzirom na njihovu veličinu i iskustvo, su Exxon i ConocoPhillips, rekli su analitičari. Obje su tamo prethodno radile, ali su otišle nakon što je njihovu imovinu nacionalizirao Madurov prethodnik, pokojni Hugo Chavez, sredinom 2000-ih.