Američki izbori još su jedan od onih trenutaka kada možemo gledati kako se pred našim očima odvija jedan od središnjih paradoksa suvremenog svijeta. Nije li čudno kako smo mi ljudi, u vrijeme kada imamo na raspolaganju čitavu riznicu znanja, sve više zbunjeni, izmanipulirani i nesposobni kritički procijeniti osnovne informacije o svijetu koji nas okružuje.
Na financijskim tržištima imamo s jedne strane vrlo utjecajne profesionalne investitore sa svim alatima i informacijama povezanim s tržištima 24/7, as druge strane masu običnih investitora koji žive svoje živote i daju sve od sebe kako bi dobili obiteljske financije uredne. Baš kao što se bogate kapitalističke elite s pozicije moći ne znaju suosjećati s psihom malih investitora, vječito nezadovoljnih sve većim troškovima života i skupim nekretninama, a ne znaju ni ime predsjednika Feda, pa političke elite ne znaju suosjećati s psihom prosječnog američkog birača koji zna tko je predsjednik, ali ima vrlo malo znanja o njegovim ovlastima, osnovama političkog sustava i principu podjele moći.
Polovica ljudi u Americi ne izlazi na izbore. Druga polovica naprosto ne mari za politički teatar, pa predizborni skandali i ekscesi ne dopiru do njih, obično prije dolaska na birališta odluče za kojeg će kandidata glasati. Na kraju, kombinacija osobnih simpatija i antipatija prema kandidatima i njihovih stavova prema gorućim temama koje su kamen spoticanja opteretit će ovaj podskup loše informiranih birača koji će odlučiti izbore: pobačaj, migracije i ekonomska pitanja. situacija.
Prema tradicionalnoj anketi Gallupa, ovih dana 52 posto Amerikanaca kaže da im ide lošije nego prije četiri godine, 39 posto da im ide bolje, a 9 posto kaže da im je otprilike isto. Amerikancima je glavni trn u oku "loša" ekonomska situacija, koja je još uvijek pod dojmom rekordnog postkoronavirusnog rasta potrošačkih cijena. Ironija sudbine je da se svi ovi složeni socioekonomski fenomeni i iskrivljena percepcija stvarnosti odvijaju u trenutku kada objektivno teku med i mlijeko na američkim financijskim tržištima. Ako, kao neutralni promatrači, uzmemo u obzir pet najvažnijih financijskih i ekonomskih pokazatelja, poput tržišta dionica, gospodarskog rasta, realnog raspoloživog dohotka po glavi stanovnika, nezaposlenosti i inflacije, možemo se, bez pretjerivanja, zapitati kada su posljednji put Amerikanci stajali tako dobro.
Američki burzovni indeks ove je godine do 28. listopada u eurima dobio više od 26 posto, uz zavidnu statistiku: devet od 11 tjedana rasta, šest uzastopnih mjeseci rasta, 11 od 12 mjeseci rasta. Tržišta bikova ne umiru od starosti. Stoga je, prema Ned Davis Researchu, neovisno o ishodu izbora, linija manjeg otpora statistički nastavak pozitivnih kretanja na burzama, osim ako ne dođe do ozbiljnih pogrešaka u politici središnje banke, tvrdog prizemljenja ili nekog vanjskog šoka . Ako se tržište bikova produži u sljedeću godinu, povijesni prosječni očekivani povrat bit će 13 posto, no ako u međuvremenu dođe do nepredvidivog negativnog šoka, mogao bi nas pogoditi pad cijene od otprilike šest posto - što također neće biti kraj svijeta.
