Avioni nam trebaju, ali nije pravo vrijeme

Ali ono što je svakako najvažnije je činjenica da se radi o velikom poslu koji se ne događa često ili kako je slikovito opisano radi se o ’poslu stoljeća’. 

Sve će ove činjenice same po sebi otežati proces, a to se već lagano i primjećuje, prije svega zbog pritiska koji se stavlja na povjerenstvo koje bi trebalo odraditi stručan posao, u mjeri kako je predviđeno nekim pravilima.

Sada sigurno nije najbolje vrijeme za kupnju aviona, mislim da je to apsolutno svima jasno, prije svega zbog financijske krize koja će trajati još najmanje 12-18 mjeseci s još uvijek velikim nepoznanicama u igri, čime je pitanje uspješnog završetka tendera upitno. Tom argumentu ide u prilog činjenica da se regionalno ništa nije promijenilo u geo ili vojno strateškom smislu, kao naprimjer nedavne napetosti između Grčke i Turske, da bi avioni bili toliko neophodni. Ako već gledamo primjere, možda je relevantnije nedavno izlijevanje nafte kod Mauricijusa, te se ponavlja moje često pitanje prioriteta ovakvih realnih opasnosti u Hrvatskoj i spremnosti sustava da zaštiti Jadran kao najvažniji gospodarski adut.

No, dugogodišnje iskustvo mi govori da neće biti hrabrosti da se odgodi nabavka na barem 12 do 18 mjeseci. Previše je tu raznih pritisaka. Dakle, ponovno pokretanje tendera bilo je očekivano i ubrzo i najavljeno. Stoga ako se već ide u to, mogu ukratko reći sljedeće:

Tijekom sljedećih mjeseci možemo očekivati razna mišljenja i analize na ovu temu. Povjerenstvo koje se bavi ovom temom ima naravno profesionalnu i svaku drugu obavezu da svoj posao odradi kako treba, u skladu s 'pravilima igre'. U procesu svatko se treba držati svoje uloge, kako bi isti bio uspješan i neupitan, odnosno maksimalno transparentan.

Naravno, konačna odluka će morati imati i političku dimenziju, to je nezaobilazno. Djelomično se slažem s nedavnom izjavom predsjednika Milanovića što se tiče izbora aviona, odnosno ponude američkih aviona, ali polovnih jer se nema novca za nove, što sam istaknuo u prošlogodišnjoj analizi. To kažem zato što se nije dovoljno naglaska stavilo na ekonomski ili gospodarski učinak ovog velikog projekta, što je ozbiljan propust za Hrvatsku. Dakle, s obzirom na to da se kupuje avion kao avion, bez neke šire priče, u sadašnjoj situaciji polovni američki F-16 je najbolja ili bolje rečeno najlakša opcija, i to onih s početka 90-ih, odnosno inačica 40 ili 50. Sada treba vidjeti što tko nudi na ovu temu, da ne ulazimo u te detalje.

U skladu s već rečenim na temu politike, tu sam mišljenja da Predsjednik nije smio dati ovu vrstu izjave, jer indirektno vrši pritisak, a u isto vrijeme raznim pravnim aktima Republike Hrvatske ima određene nadležnosti nad pitanjima vezanim za oružane snage i njegove izjave imaju svoju težinu koje se ne mogu baš zanemariti. S tim u vezi, postavlja se logično pitanje je li neki član povjerenstva iznošenjem suprotnog mišljenja ima problem s uredom Predsjednika?

Sam proces trenutne nabave jako je sličan prvom pokušaju i samo je u nekim segmentima neznatno bolji. Nažalost, malo se toga naučilo, kao da nije bilo sluha. Suštinske greške i glavna pitanja oko ove nabave i dalje su nejasna, nisu precizno odgovorena. Jedno od suštinskih problema je da se ostavlja dojam lutanja po pitanju nabave, kao da preliminarne analize nisu napravljene, nego se pristupa temi 'daj sto daš'.
Čak nema ni financijskog okvira, već je budžet od 500 milijuna eura (inicijalna izraelska ponuda) do preko 1.5 milijarde eura u igri. Kao što sam već rekao, ne bih se složio s izjavom da Hrvatska ima sredstava za novi avion ili bolje rečeno ona ima sredstava ako ništa drugo ne kupuje ili ako ništa drugo nije prioritet. Ali nisam siguran da je to baš slučaj. Tu se vraćamo na pitanje jačeg lobija i pritiska o kojem sam već pisao.

Preliminarne analize, makro nivoa, od prije nekoliko godina više nisu u cijelosti upotrebljive, morale su se napraviti nove, što bi uključivalo analizu okruženja, ali isto tako i interne stavke kao što su iskustva s prvog tendera. Ne vidim dokaze koji bi sugerirali da je to napravljeno, a čak i ako je, nije vidljivo. Zašto je ovo važno? Osim što bi garantiralo kvalitetniji ishod za Hrvatsku, olakšalo bi svima posao. To uključuje i ponuđače. Dobivene ponude bi se više usmjerile, ne bi se dobile tako široke ponude koje možda na prvu loptu, onako laički, izgledaju zanimljivo jer imate veći izbor, ali ustvari jasno ukazuju na nedostatak planiranja.

Primjerice, odmah bi se znalo da li Hrvatskoj trebaju i odgovaraju polovni ili novi avioni, jer razlika je dan i noć, isto kao što je razlika između aviona s jednim i dva motora. Hrvatska realno nema novca za nove avione, moja je procjena s obzirom na stanje GDP-a i velike neizvjesnosti, da je optimalan iznos ispod 1 milijarde eura. Kao što sam rekao jedino što može promijeniti ovu matematiku je model offseta odnosno povratnog financijskog ulaganja od strane dobavljača. Za sada je samo Švedska predložila nešto na ovu temu jer to smatraju važnim, ali mogli su i drugi da se o tome vodilo računa. Sve to govori o pitanju efikasnosti, a još važnije efektivnosti cijelog procesa, koji bi da se odvija u Velikoj Britaniji sigurno bio predmet analize Ureda za državnu reviziju (NAO) jer svi ovi procesi sami po sebi koštaju.

Sljedeći problem, a direktno vezan za već navedeno, je što tema i dalje dominira vojno-sigurnosnim strukturama, što je strateški gledano nezahvalno, a možda i neodgovorno. Da, oni jesu krajnji korisnik, to nije upitno. Ali ovo je jasno projekt od strateške važnosti, no tako mu se nažalost tako ne pristupa, već ostavlja dojam kao da se kupuje 20 limuzina za Vladu. To mogu raditi neke druge zemlje čiji se primjer kopira, ali one imaju to pitanje drugačije regulirano, pa si mogu priuštiti ovaj pristup. Za Hrvatsku on je površan i kao što sam rekao, ne dozvoljava maksimalnu efikasnost u iskorištavanju ovako velikog posla. Postavlja se pitanje tko će i na koji mjerodavan način uključiti Ministarstvo gospodarstva, kao i neka druga, u ovu diskusiju. Sigurno nije isto uključiti ih od početka, i na samom kraju procesa.

Što se tiče preporuka u ovom trenutku, najbolja bi bilo revidiranje tendera što bi omogućilo kupovinu vremena, pa bi bila de facto odgoda od nekih 12 mjeseci, što se često događa u ovim poslovima. Ali pošto to ne vidim kao opciju, onda će biti teško ispraviti navedene stavke jer su pravila postojećeg tendera već postavljena. To ostavlja malo fleksibilnosti povjerenstvu da malo više razmisle o ovim ali i drugim dobronamjernim komentarima, i možda u 'final price' proceduri koje je najavljena, nešto isprave.

Što se tiče samih aviona svi su oni tehnološki vrhunac i svi ti avioni mogu zadovoljiti relativno labavo definirane zahtjeve. Svi oni mogu letjeti noću, pa i slavni Spitfire je letio noću već od 1940. godine. O tome je dosta pisano u domaćoj javnosti i nema potrebe ponavljati. Mogu samo reći da je francuska ponuda iznenadila puno ljudi, avion je odličan, ali nije za Hrvatsku iz više razloga, kako operativnih tako i financijskih u smislu sekundarnih troškova.

Švedska ima ozbiljnu ponudu, dobar avion, ali čija je prednost više ekonomske prirode. No, ona je isto tako i regionalno-političke prirode, jer nekoliko susjednih država ima isti avion, pa se tu otvaraju razne mogućnosti. Mimo tipičnih direktnih vojnih povratnih investicija ili direktnih offseta, zamislite kao samo jedan primjer indirektni offset koji traži švedsko povratno ulaganje u hrvatski turizam u vrijednosti od samo 20 posto vrijednosti ugovora.

Naravno ovo nije lagano provesti, iskustva su i dobra i loša, ali je vrijedno truda. Povećanje broja švedskih (ili skandinavskih) turista imalo bi ozbiljan priljev tijekom deset i više godina koliko će novi avion sigurno biti u upotrebi. Ta povratna matematika bi se lako mogla izračunati na osnovu statističkih pokazatelja broja švedskih turista recimo posljednjih pet godina i mogućih procjena povećanja od recimo 20 do 30 posto. Moram naglasiti da ovaj primjer nikako ne treba shvatiti kao lobiranje za određenu ponudu, nego je naglasak na propustima, jer se ovakva vrsta offset ponuda mogla dobiti od više država da je tražena, a mogla je biti tražena jer pravila dozvoljavaju i to je standardna praksa, a negdje čak i zakonska obaveza. Imati ovako veliki posao bez povratne investicije je ozbiljan propust za Hrvatsku.

Mogući nedostatak švedske ponude je njena jasna politička neutralnost, pa mogu u nekoj hipotetičkoj krizi blokirati dostavu potrebnih dijelova. No to se može desiti i s drugima i stvar je pregovora i konačnog ugovora.

Sve nas ovo vraća na gore navedeno inicijalno razmišljanje da je s obzirom na sve propuste, trenutno najjednostavniji izbor američkih aviona, iako to nema nikakve veze s njihovim dosadašnjim poklonima opreme, jer to sigurno nije napravljeno iz neke ljubavi, već na osnovi njihovih jasnih strateških postavki.

* Dr. Amadeo Watkins, međunarodni savjetnik i stručnjak za upravljanje reformama i politikama u javnom sektoru donosi kratku analizu aktualnih događaja i odluka Vlade Republike Hrvatske oko proračuna i reformi koje nam slijede. Dr. Watkins se bavi temama veznim za postizanje rezultata, povećanje efikasnosti I učinkovitosti sistema i organizacija. Znanstveni je suradnik na Sveučilištu Cranfield u Engleskoj, na katedri za upravljanje učinkovitošću. Doktorat iz znanosti na temu upravljanja i razvoja u obrani stekao je na Odjelu za vojne studije Kings Collegea, Sveučilišta u Londonu kod profesora Sir Lawrence Freedmana OBE. Na Warwick Business School u Ujedinjenom Kraljevstvu, te u HEC Pariz stekao je poslijediplomske certifikate iz Strateškog upravljanja i vođenja u javnom sektoru. Radio je u nekoliko državnih resora Velike Britanije, a nekih 10 godina proveo je u prestižnoj grupaciji za napredna istraživanja i procjene Ministarstva obrane Velike Britanije kao zamjenik direktora Odjela za upravljanje reformama i politikama. Dr. Watkins ima više od 20 godina iskustva u javnom sektoru, s izravnim savjetovanjem na reformama i procesima strateške transformacije i optimizacije te bogato iskustvo u razvoju, implementaciji i vrednovanju projekata i programa na razini sustava. Značajno iskustvo u radu na javnim politikama i koordinaciji stječe radeći kao savjetnik u različitim zemljama. Savjetovao je vlade na najvišoj razini u nekoliko zemlja uključujući nedavno ured premijera Jordana na realizaciji prioritea vlade.

Ono sto mu je uža struka rada, a za koju kaže da nije prepoznata u Hrvatskoj, je rad na realizaciji sistemskih reformi ili javnih politika. Prošle godine je analizirao proces nabavke borbenih zrakoplova te je objavio rad na tu temu u časopisu „Defense and Security Analysis.“ Amadea Watkinsa s Hrvatskom veže djetinjstvo provedeno u hrvatskom prigorju, gdje mu se nalazi rodbina po majci i prijatelji.