Do kršenja je došlo na način da je uskraćeno pravo na dobivanje kopije snimke videonadzorne kamere na kojoj se podnositelj zahtjeva nalazio prilikom točenja goriva na prodajnom mjestu tog Društva. Naime, osoba koja je točila gorivo na benzinskoj postaji zatražila je pristup svojim podacima a što je uključivalo kopiju snimke nadzorne kamere jer je bila nezadovoljna mjerenjem potrošnje natočenog goriva. Voditelj obrade prvotno je odbio pružiti tražene podatke jer je inzistirao na formalnom (pisanom) podnošenju zahtjeva te da svrha traženja pristupa podacima nije opravdana, piše Agencija za zaštitu osobnih podataka u obavijesti na svojoj web stranici: VIŠE
U ovom slučaju bitno je istaknuti da kada se radi o ostvarivanju prava ispitanika, tvrtka (voditelj obrade) ne inzistira na određenom načinu podnošenja zahtjeva za ostvarivanje tih prava. Tvrtka može unaprijed imati pripremljene različite obrasce za ostvarivanje prava ispitanika, što je čak i preporuka ali oni služe samo kako bi se ispitanicima olakšao pristup njihovim podacima i omogućilo jednostavnije ostvarivanje njihovih prava. No, ukoliko se zahtjev postavi i na drugačiji način od onoga koji tvrtka preferira, npr. usmeno - takvom zahtjevu također se mora udovoljiti. Odnosno, neovisno na koji način će se zatražiti pristup osobnim podacima i njihova kopija po istome se treba postupati bez odgađanja i udovoljiti u roku 30 dana.
Nadalje, tvrtka je u svom obijanju zahtjeva kao jedan od razloga navela i to kako zahtjev za pristup podacima nije opravdan jer se isti traži radi provjere potrošnje goriva prilikom njegova točenja. Razlog iz kojeg netko traži pristup svojim osobnim podacima za tvrtku kao voditelja obrade nije relevantan. Svatko od nas može imati bilo koji razlog i isti nismo dužni navesti u svom zahtjevu. Međutim, ukoliko se određeni razlozi i navedu, tvrtka od koje se traži pristup podacima navedene razloge ne preispituje u kontekstu prihvaćanja ili odbijanja postavljenog zahtjeva.
Agencija za zaštitu osobnih podataka također navodi da nakon što je ista dala svoje mišljenje kako tvrtka treba pružiti tražene videozapise podnositelju zahtjeva, tvrtka nije postupila po istom već je navela da je rok pohrane videozapisa bio 7 dana nakon čega su isti obrisani i da stoga videozapisi više nisu dostupni. Agencija za zaštitu podataka ističe da je utvrđena ne samo neizravna materijalna šteta po podnositelja zahtjeva, već i moguća financijska korist Društva, koje je nedostavljanjem snimke te njezinim kasnijim brisanjem nakon proteka roka od sedam dana neizravno izbjeglo financijsku štetu koju je moglo pretrpjeti uslijed potrošačkog spora s podnositeljem zahtjeva, a nedostavljanjem snimke je eliminiralo moguće važan dokaz u posebnom postupku.
Pri tome se naglašava kako nije ovlaštena utvrditi je li šteta zaista nastala te njezin iznos, međutim ako je pretrpljena šteta zbog kršenja Opće uredbe o zaštiti podataka ili ako postoji takva mogućnost, tada takvu činjenicu Agencija uzima u obzir prilikom procjene visine iznosa upravne novčane kazne.
