Beskorisne ekonomske analize u doba koronavirusa

Tako nekako je i sad u doba korone gdje je pola čovječanstva suočeno sa zabranom kontakata a gospodarske aktivnosti su najvećim dijelom jednostavno stale.

Što se gospodarstva tiče, to je i doba velikih brojeva. Računala ekonomskih stručnjaka su već pregrijana od silnog računanja, a još uvijek im se dodaju novi podaci kakvi ne postoje u nikakvom modelu izračuna. Jer sa takvim eksternim šokom - kako istraživači nazivaju elemente koje se nisu mogli predvidjeti - baš nitko nije računao. Čak ni uobičajeni proroci propasti svijeta. Oni uvijek govore: slom će doći! Ali to nije ništa novo.

Svatko tko barem približno ozbiljno želi o tome govoriti, mora unaprijed priznati: ova situacija je bez presedana. Ima mnogo grafikona koji to zorno prikazuju, na primjer razvoj na tržištu rada u SAD kojeg je politolog Ian Bremmer objavio na Twitteru početkom travnja.

A to je bio tek početak, jer u međuvremenu je 16 milijuna građana Sjedinjenih Država izgubilo svoje radno mjesto. Nitko to nije mogao predvidjeti jer ne postoji neki sličan slučaj u povijesti. To se ne može usporediti s gospodarskom krizom 2008./09., ne može se usporediti niti sa Velikom depresijom koncem dvadesetih i početkom tridesetih prošlog stoljeća. Ali baš to je trik u svemu tome: računalski modeli gospodarskih proroka su zasnovani na povijesnim iskustvima.

Usprkos tome, instituti i institucije objavljuju svoje pokušaje nekakvih prognoza zasnovanih na različitim scenarijima. To je dovelo do toga da je na primjer Svjetska trgovinska organizacija prognozirala pad svjetske trgovinske razmjene negdje između 13 i 32%. Ili da je njemački institut Ifo iz Münchena procijenio pad njemačkog gospodarstva između 7 i čak 20% na godinu. Nešto konkretnija je bila prognoza Međunarodnog monetarnog fonda koji misli kako će se volumen svjetskog gospodarstva smanjiti za 3%. Ali odmah i iskreno priznaje kako ta procjena nipošto ne mora biti pouzdana.

Naravno da su te brojke važne: s jedne strane, ljudi žele znati koliko će doista biti loše, a sa druge i vlade moraju izračunati, koliko milijardi će biti potrebno kao pomoć u ovoj krizi. Ali kao što smo rekli: brojke koje se danas objavljuju su već sutra čisto nagađanje sve dok nitko ne zna kada će se uspjeti obuzdati ovaj virus. A neke brojke se trenutno jedva mogu i dobiti: za izračun inflacije su potrebne konkretne cijene u trgovinama - ali one su uglavnom zatvorene. Važna je i redovita anketa o raspoloženju u oko 7.000 njemačkih poduzeća, ali je veliko pitanje ima li u tim poduzećima ikoga tko bi imao vremena baviti se i takvim upitnicima.

Tako analitičari i ekonomski stručnjaci moraju potražiti alternativu kako bi dobili možda manje precizne, ali još uvijek ispravne podatke. I ja tu na Deutsche Welleu sa mog prozora mogu vidjeti Rajnu i teretne brodove koje po njoj plove. Ima ih manje nego inače, ali ih ipak ima. Sa druge strane, možete otvoriti portal za rezervaciju stolova u restoranima Open Table i tamo vidite potpuni, dakle 100% pad rezervacija.

Ili pokušavate na temelju pojedinih podataka stvoriti opću sliku: na primjer, tu je vijest kako su u Kini butici luksuznih proizvoda opet otvorili svoja vrata i kako mušterije dolaze i kupuju. Nema ih toliko kao prije pandemije, ali ih ipak ima.

U ovim danima se čuju i iskreni glasovi koji priznaju kako njihove prognoze ne vrijede niti papira na kojem su pisane. Na primjer Torsten Slok, analitičar Deusche Bank u New Yorku kaže kako jednostavno nema ništa što bi u svojem modelu mogao upisati u rubriku varijabli. Čak i šef američkog Feda, Jerome Powell priznaje kako, kada je riječ o krizi zbog korone, "tu nema ničega što bi mogli znati".

To nas čini bespomoćnima - ali je istovremeno i utješno. Preostaje jedino pognuti glavu i pričekati da oluja prođe. Onda ćemo vidjeti štetu koju je načinio ovaj virus. Ali nemojte sad pitati, kolika će biti šteta. Sigurno je samo jedno: čeka nas mnogo posla.