Cico, simbol boljeg Zagreba

Za nas mlađu generaciju to će zauvijek ostati Zlatko Kranjčar.

U samo nekoliko mjeseci napustila su nas obojica. I dok se za Zambija znalo da mu je zdravlje narušeno i da je moguć kraj, Cicina smrt jutros je došla kao potpuni šok.

Jer, Cico je bio ono što smo željeli postati svi mi koji smo naganjali loptu kao klinci na zagrebačkim livadama. Na črnomeračkim livadama. Svi smo htjeli biti kao Cico, kako je to danas odlično rekao Robert Prosinečki. Njegova je popularnost bila tolika da je Cico bio i model za Dinamovu maskotu, koju je izradila Jugoplastika. Bila je to lutka od plastike, koja je postala omiljena dječja igračka.

Dečko s Ferenščice, simbol Zagreba i simbol Dinama. Duh pobjedničke generacije iz 1982.

Briljirao je i u Beču, u dresu Rapida, pod stručnim vodstvom drugog velikog purgera koj nas je nedavno napustio, Otta Barića.

Kad su svi Cici brojali gemište, pokojni Tomislav Židak bi ih s njim ispio do dna i bez pardona ispalio: "Kada je malo unutra, onda je najopasniji…"

Uostalom, za svakog purgera koji istinski voli nogomet, činjenica da si "malo unutra" je preporuka, a ne otegotna okolnost...

Bio je Cico i vrlo dobar trener, iako je sasvim jasno da igračke visine nije dosegnuo. Moramo reći - takvo što bilo bi nepošteno i očekivati. Jer, za igračke karijere postigao je baš sve. Debitirao je još kao klinac, sa sedamnaest godina. Standardni član prve postave već s osamnaest. Osvojio prvenstvo i dva kupa s Dinamom uz jedno oteto i nikad vraćeno prvenstvo iz 1979. godine. Generacija velikih igrača i pravih zagrebačkih fakina.

- Mi smo se igrali nogometa, ovo danas je industrija, rekao nam je nedavno Marko Mlinarić koji je danas jedva smogao snage izgovoriti nekoliko rečenica o Cici.

Romantična vremena, čisti nogomet. Domaći dečki, ljubav prema klubu i gradu u kojem si rođen.

Sve ono što je nekad bilo normalno i što se podrazumijevalo. I što danas više ne postoji.

Zato, Cicinim odlaskom umire i jedno vrijeme koje se više vratiti ne može. Otišao je čitav jedan plavi svijet kojem je hakl bio važniji od rezultata.

Fotografija: Marko Prpić, Pixsell