Slučaj Damira Vanđelića pokazuje da to i neće biti baš lako. U javnosti doživljenog uspješnog managera, pokušali su ga na mala vrata uklopiti u sustav političkog funkcioniranja naše najveće stranke. Nagovorili su ga da se prihvati Fonda za obnovu potresom pogođenih krajeva (dosta zgodno izvorište novca za predizbornu kampanju), zatim su malkice promijenili Zakon o lokalnim izborima (Vanđelić se premišljao hoće li i kada postati pravno-formalno Zagrepčanin), pa su pustili da „procuri“ informacija o njegovoj mogućoj kandidaturi za nasljednika Milana Bandića te organizirali nekoliko novinskih tekstova o Vanđeliću kao pravom zagrebačkom „dečku“ itd. Vojnički bi se reklo, topnička priprema za ulazak HDZ-ovske pješadije u fotelje vlasti u Zagrebu. U ovom slučaju „medijske“ i ostale granate nisu pogodile cilj.
Damir Vanđelić je izjavio da se neće kandidirati za zagrebačkog gradonačelnika s argumentom kojem nitko ne može prigovoriti. Obnova i rad Fonda su ipak prioritet, poručuje. Ostao je i gospodin odbivši komentirati i iznositi pojedinosti razgovora i pregovora sa HDZ-om ili bolje reći Andrejom Plenkovićem dok je stranačka mašinerija odradila „topničku pripremu“ za njegovu kandidaturu. U nekim medijima je, po našem običaju, nešto o tim razgovorima procurilo i ne treba sumnjati da nije istinito.
Naime, neki izvori tvrde da je osnovni razlog odbijanja kandidature uloga fikusa koja je bila ponuđena Vanđeliću u kampanji a, ništa ga bolje ne bi čekalo i nakon eventualne pobjede. Da mu stranka sastavlja listu, da mu stranka sastavlja tim i do detalja program rada. Te napise nitko iz HDZ-a nije komentirao niti demantirao. A, i da jest, teško bi tko mogao u to povjerovati. Način funkcioniranja HDZ-a u posljednje vrijeme sve više govori o velikom Vođi čija je riječ uvijek zadnja i kojega se pita baš za svaku sitnicu.
O tome svjedoči i njegova sve veća bahatost u javnim istupima, sve češći napadi na novinare a preko njih i na javnost, o tome najviše svjedoči njegova izjava kako se u Hrvatskoj normalno i dobro živi. Šteta što tome ne možemo svjedočiti ispijanjem kave u nekoj od obnovljenih kuća u Markuševcu, u stambeno-kontejnerskom naselju u Petrinji ili misom zahvalnicom u zagrebačkoj katedrali.
Drugi recept za uništavanje kadrova je imenovanje na funkcije odanih čiji je programa samo lijepa riječ o velikom Vođi. Kada zadovolje te kriterije, bivaju postavljeni na razne funkcije od župana do gradonačelnika i načelnika, od pročelnika do direktora. Namjestiti pokoji natječaj za odane vojnike partije to je postala sitnica. I kako bi ostali lojalni i neupitna stranačka mašinerija kroz prste im se gleda na način njihovog rada, prešutno dozvoljava da uz visoke plaće priskrbe još što god bližoj i užoj rodbini i čak da oni sami imaju svoje podanike i poslušnike. Međutim, kada se previše zaigraju i javnost se digne na noge slijede smjene i ostavke.
Ostavke, ali samo na stranačke funkcije (župan Žinić, zastupnik Tušek itd.). Javne im ostaju kako ne bi i oni progovorili o marifetlucima svojih kolega. I tu opet nastaje kadrovski problem. Nije ih više moguće kandidirati jer su se, izgleda, birači malkice opametili, a izbori se primiču. Uz kavu, na nekoj kleti tražiti će se neki novi, odani i poslušni, neki novi brzo rastući fikusi.
P.S. Pod hitno bi HDZ trebao razmisliti o osnivanju političkog inkubatora za kadrove ili još bolje formiranje plastenika s grijanjem kako bi uzgoj fikusa bio moguć tijekom cijele godine bez obzira na vremenske tj. političke prilike. GMO sjeme nije preporučeno, tradicionalan uzgoj je sigurniji.
