Država-tigar: Indonezija profitira od trgovinskog rata i privlači velike investitore

Aktualni trend najdinamičnije regije svijeta, Jugoistočne Azije, relokacija je proizvodnje iz NR Kine prema zemljama ASEAN-a. Ponajprije zbog trgovinskog rata između Kine i SAD-a, strane kompanije sve se češće odlučuju svoje proizvodne djelatnosti relocirati u zemlje koje graniče s Kinom, primjerice Vijetnam.

Vijetnam zbog svoje blizine svjetskoj ekonomskoj sili kao što je Kina ima određene prednosti, međutim u proteklih šest mjeseci država koja je jedna od „država-tigrova“, Indonezija, također postaje kompetitivna na tom planu. Mnogi događaji stvorili su situaciju koju vlasti u Jakarti žele iskoristiti. Prije svega već spomenuti trgovinski rat, zatim pandemija te ovog tjedna prosvjedi zbog zakona o radu. Neupućenom promatraču, nabrojani događaji više vode prema negativnosti i kaosu, međutim prepoznavanjem azijskih društvenih okolnosti, ovi događaji upravo ukazuju na suprotni scenarij.

Predsjednik Indonezije, Joko Widodo, popularni Jokowi, pojavio se na političkoj sceni porukama nade i promjene. Političar iz male sredine zalaže se za smanjenje korupcije, izgradnju infrastrukture i stvaranje gospodarske sile iz zemlje od 264 milijuna stanovnika. Nedavno je Jokowi izjavio svom kabinetu kako „imamo problem“ s investicijskom klimom, pozivajući se na izvješće Svjetske banke kako su 23 od 33 kompanije relocirane iz Kine izabrale Vijetnam, dok su ostale izabrale Maleziju, Tajland i Kambodžu. Niti jedna nije izabrala Indoneziju.

Također, pojavom globalne pandemije, izravna strana ulaganja u Indoneziju pala su za 9,2 posto u odnosu na prošlu godinu (6,8 milijardi dolara u prvom tromjesečju 2020.). Pandemija je također poremetila globalne lance opskrbe i natjerala kompanije da razmisle o relokaciji svojih proizvodnih djelatnosti, dok je trgovinski rat stavio dodatni teret dodatnim carinama. Kao odgovor na to, Jokowi je pripremio izmjenu zakon koji će zamijeniti preko 80 preklapajućih zakona koji ometaju poslovanje i potaknuti na zreliju investicijsku klimu.

Proteklih mjeseci Vlada Republike Indonezije formirala je posebnu radnu skupinu koja ima za zadatak privući strane kompanije koje se žele relocirati iz Kine. Prema informacijama Ministra za ekonomska pitanja Airlangga Hartarte, čak 143 kompanije planiraju se relocirati u Indoneziju.

- Plan relokacije ukazuje da je pandemija pružila vrijedne lekcije da lanci opskrbe ne mogu biti centralizirani u jednoj zemlji – rekao je Hartarto.

Kompanije koje su izrazile želju za relokacijom u Indoneziju dolaze iz: SAD-a, Tajvana, Južne Koreje, Hong Konga, Japana i Kine. Trenutna situacija dolazi kao voda na mlin planu predsjednika Jokowija, s obzirom na to da Indonezija planira pospješiti izgradnju industrijskih parkova gdje bi se strane kompanije relocirale. Industrijski park Brebes, u centralnoj Javi, samo je jedan od ukupno 89 nacionalnih prioritetnih projekata koje je predsjednik Jokowi odabrao za razvoj zemlje.

Zemlja „rođena iz vatre i vode“, zaista je u proteklim mjesecima pokazala ozbiljnu namjeru da dovede do pozitivnih promjena i postane konkurentna Vijetnamu po pitanju relokacije stranih kompanija. Pokazatelj promjena vidljiv je kad je prije dva tjedna predsjednik Jokowi objavio kako sedam stranih kompanija potvrdilo planove relokacije proizvodnih pogona u Indoneziju. Kompanije većinom iz Kine, potvrđuju pozitivnu putanju poboljšanja investicijske klime i prepoznavanja potencijala ogromne zemlje. Na primjeru samo dvije kompanije, južnokorejski LG i japanski Panasonic, investirat će u zemlju 850 milijuna dolara i potencijalno stvoriti 30 tisuća novih radnih mjesta. Za ove kompanije, privlačnost Indonezije počiva na ideji kako je u idealnoj geostrateškoj poziciji da postane regionalni 'hub' za rastuća tržišta u Aziji i Australiji.

Naravno, nije sve tako idilično. Indonezija ima problem s neučinkovitom birokracijom u kontekstu dobivanje zemljišnih dozvola. Također, i nepovoljnim zakonom o radu, koji svakako pridonosi nedostatku privlačnosti Indonezije stranim investitorima. Najbolji pokazatelj je podatak kako je Indonezija na 73. od 190. mjesta u indeksu lakoće poslovanja Svjetske banke. Ovotjedna promjena zakona o radu, koji bi omogućio manju rigidnost za strane investitore, prouzročila je prosvjede u Jakarti. Dakako, ti prosvjedi trebaju se promatrati kroz prizmu posljedica pandemije nakon što su tisuće Indonežana izgubile posao te nezadovoljstvom lokalnih sindikata.

Primjerice, tajvanska kompanija Foxconn bila je prije šest godina zainteresirana za otvaranje proizvodnje u Indoneziji, međutim zbog problema sa zemljištem to nikad nije realizirano. U pokušaju da se izbjegnu slični problemi sa zemljištem, Vlada Indonezije radi na promjeni zakona koji će omogućiti jednostavniji zakup zemljišta i povoljnih najamnina u industrijskim parkovima. Pozitivni su to znakovi za državu čija se ekonomija pokušava oporaviti usred pandemije. Međutim, potrebne su daljnje regulatorne reforme kako bi se poboljšala investicijska klima.

Istraživanje Goldman Sachsa pokazuje da unatoč političkom pritisku kinesko-američkog trgovinskog rata i globalnoj pandemiji, realnost je kako relokacija kompanija i poremećaj u globalnom lancu opskrbe ovisi o specifičnosti industrije. Proizvodi poput odjeće i kućanskih aparata lako se mogu proizvoditi relokacijom kompanija, međutim proizvodnja koja zahtjeva sofisticirane komponente ostaje na teritoriju Kine. Prema istom istraživanju, najčešći faktor relokacije kompanija iz Kine nisu trgovinski rat i pandemija, već porast troškova radne snage.

Iako se kao glavne lokacije za relokaciju kompanija iz Kine navode Vijetnam i Indija, Indonezija u tom pogledu ima stratešku prednosti jeftine radne snage, geografske pozicije i manji utjecaj Kine.

Država koja će prema globalnoj konzultantskoj kompaniji PricewaterhouseCoopers, do 2050. godine postati četvrta najveća ekonomija na svijetu, s mladim stanovništvom i rastućom srednjom klasom, postaje atraktivna stranim investitorima, ne samo za vanjsko tržište Azije, već i za unutarnje tržište Indonezije. U aktualnim trendovima i budućim predikcijama Indonezija već sad raspolaže snažnim središtem. Zbog svojih ljudskih resursa i ekonomijom od jedan bilijun dolara jedina je država u Jugoistočnoj Aziji koja ima potencijalnu moć i paritet poput najvećih globalnih igrača.

Ovisno o centralnoj vlasti, ostvarenju ekonomskih ciljeva i strateškom pozicioniranju, „država-tigar“ koja kroz povijest konstantno udara ispod pojasa svojih mogućnosti i relativne veličine, buđenjem iz sna i daljnjem nastavku konkurentnosti u regiji, konačno će doći u priliku da se etablira kao razvijena država i ostvari svoje ogromne potencijale.