Globalizacija na putu nestajanja

Prema njegovim riječima, globalizacija kakvu poznajemo posljednjih 30 godina značila je transfer proizvodnje, tehnologije i dodane vrijednosti iz SAD-a u strane zemlje, pri čemu su druge zemlje, posebno Kina, nesrazmjerno profitirale. SAD je time izgubio svoju industrijsku bazu, stratešku autonomiju i dugoročnu produktivnost.

Utakmica SAD-Kina

Ovu izjavu potrebno je smjestiti u širi kontekst velike sistemske konkurencije između SAD-a i Kine, gdje se više ne radi prvenstveno o trgovini, već o produktivnosti i moći. U takvom svijetu vrijedi jednostavno pravilo: zemlja koja je dugoročno produktivnija bit će i ekonomski, tehnološki i geopolitički jača.

Na prvi pogled, produktivnija zemlja bit će ona s većim podatkovnim centrima, dovoljnom proizvodnjom električne energije za svoje potrebe, a time i većom računalnom snagom, što je temelj umjetne inteligencije, automatizacije i budućeg rasta produktivnosti. U tom kontekstu mnogi procjenjuju da bi Kina mogla biti dugoročni pobjednik, iako Sjedinjene Države trenutno vode. Kina ima razmjere, centralizirano upravljanje kapitalom i sposobnost brze izgradnje energetske i digitalne infrastrukture.

Jedan od načina natjecanja u produktivnosti jest povećanje vlastite učinkovitosti. Ali postoji i drugi, manje izravan put: sustavno smanjenje produktivnosti protivnika. Upravo u tom kontekstu Lutnickova izjava o "kraju globalizacije" dobiva svoje pravo značenje. Deglobalizacija ovdje ne znači zatvaranje svijeta, već namjerno i postupno povlačenje iz najosjetljivijih segmenata suradnje s Kinom. Posebno u područjima visoke dodane vrijednosti, tehnologije, kapitala i strateških dobara. U tom kontekstu ne može se zanemariti ključna činjenica: kinesko gospodarstvo uvelike ovisi o izvozu, jer generira devize, koje su potrebne za uvoz energije (nafte) i hrane. Ta ovisnost jedna je od njezinih najvećih strukturnih rana.

Takav bi proces izravno smanjio konkurentnost Kine, posebno s obzirom na činjenicu da se suočava sa značajnim demografskim problemima i uvelike ovisi o vanjskoj trgovini. U takvom scenariju, Kina gubi više moći u odnosu na Sjedinjene Države, što Sjedinjenim Državama daje ne samo bolju početnu točku u utrci produktivnosti, već i jaču pregovaračku poziciju, uključujući pristup oskudnim sirovinama, strateškim materijalima i ključnim lancima opskrbe koji će biti odlučujući u sljedećoj fazi globalnog razvoja.

Što se tiče trenutne ekonomske situacije u Sjedinjenim Državama, u 2026. godini, prvi put nakon dugo vremena, sve tri ključne makroekonomske poluge kreću se u istom smjeru, što je izravna posljedica politika predsjednika Trumpa. Fiskalna politika sa snažnim poticajem proračuna stvara jasan impuls za rast, kreditna politika s deregulacijom i širim pristupom financiranju ubrzava prijenos likvidnosti u realno gospodarstvo, a monetarna politika djeluje kao pojačivač ciklusa umjesto kočnice.

Pozitivno makro okruženje

U takvom okruženju ne čudi da je procijenjeni godišnji rast realnog BDP-a u četvrtom tromjesečju prošle godine dosegao 5,4% prema modelu GDPNow Atlanta Fed-a. Istovremena prisutnost visokog rasta i prigušene inflacije dodatno potvrđuje da je makro okruženje trenutno izuzetno podržavajuće.

Takva koordinacija politika je rijetka, ali kada se dogodi, obično ima snažne i relativno brze učinke: veću investicijsku aktivnost, jaču zaposlenost i veće povjerenje poduzeća i potrošača. Kapital se brže okreće, rizik se ponovno pozitivno vrednuje, a financijska tržišta dobivaju jasnu i dosljednu makroekonomsku podršku.

Za 2026. godinu to znači okruženje u kojem rast nije slučajan, već sustavno podržan. Kada fiskalna politika, kreditni uvjeti i likvidnost djeluju u istom smjeru, gospodarstvo ima prostora za „pregrijavanje“, a upravo u takvom okruženju tržišta obično nagrađuju rizik, poduzetničke ambicije i dugoročna ulaganja.