Novo razdoblje u odnosima dvije zemlje započinje raspisivanjem prvih višestranačkih izbora u Hrvatskoj i Mađarskoj 1990. godine, padom komunizma u istočnoj Europi i raspadom Varšavskog pakta u koji je bila uključena Mađarska, odnosno raspadom Jugoslavije. Od proglašenja hrvatske neovisnosti 1991. godine odnosi dvije zemlje su prijateljski i intenzivni naročito na području gospodarske i kulturne suradnje. Mađarska je podržavala Hrvatsku na putu međunarodne afirmacije te kasnije na njezinom putu k euroatlantskim integracijama.
Politička i gospodarska suradnja
Mađarska je bila u skupini od 22 zemlje svijeta, u koju je bilo uključeno i svih 12 tadašnjih članica Europske unije (EU), , a koje su prve priznale hrvatsku samostalnost 15. siječnja 1992. godine. Nakon mađarskog ulaska u članstvo Organizacije Sjevernoatlantskog ugovora (NATO) 1999. i EU-a 2004. godine, Mađarska je podupirala hrvatsko članstvo u ovim organizacijama. Od početka otvaranja pregovora o pristupanju Hrvatske EU-u u listopadu 2005. Mađarska je snažno podržavala proces otvaranja i zatvaranja pregovaračkih poglavlja, te je prva među zemljama članicama EU-a završila proces ratifikacije Ugovora o pristupanju Hrvatske EU-u.
Hrvatska je ugovor o pristupanju potpisala 9. prosinca 2011. godine u Bruxellesu, a 22. siječnja 2012. u Hrvatskoj je održan referendum o pristupanju EU-u; mađarski parlament (Nacionalna skupština) te predsjednik Mađarske Pál Schmitt ratificirali su pristupni ugovor Hrvatske već 13. odnosno 14. veljače 2012. godine.
Nakon hrvatskog ulaska u EU,, mađarski se izvoz u Hrvatsku povećao s nešto manje od 1,2 milijarde eura 2013. na 1,8 milijardi eura 2019. godine. U istom razdoblju hrvatski izvoz u Mađarsku povećao se sa 350 milijuna na 800 milijuna eura. Najvažniji mađarski izvozni proizvodi u Hrvatsku su električna energija, cestovna vozila i farmaceutski proizvodi, a Mađarska je iz Hrvatske najviše uvozila električnu energiju te naftu i naftne derivate. Hrvatska je i važno tržište kapitala za mađarske investicije, pa su tako do kraja 2019. mađarska strana izravna ulaganja (eng. foregin direct investments FDI) u Hrvatskoj iznosila 3,8 milijardi eura. Mađarska OTP banka četvrta je najveća financijska institucija u Hrvatskoj s više od 10 % tržišnog udjela, a u isto vrijeme hrvatske tvrtke u Mađarskoj zapošljavaju gotovo dvije tisuće radnika. Na ljestvici stranih turista koji su u 2021. godini ljetovali u Hrvatskoj, e Mađari su se našli na šestom mjestu, iza Nijemaca, Slovenaca, Poljaka, Austrijanaca i Čeha.
Suradnja na području energetike
U Hrvatskoj je prisutna i mađarska energetska kompanija MVM Grupa. Ova energetska kompanija je u 100-postotnom vlasništvu mađarske države te od 2021. godine nabavlja ukapljeni plin na LNG terminalu na otoku Krku. LNG terminal na Krku izgrađen je uz potporu instrumenta EU-a za infrastrukturne projekte Connecting EuropeFacility (CEF) radi diversifikacije nabavnih ruta za nabavu plina, koji je ključan energent za energetsku tranziciju Unije. Mađarski je ministar vanjskih poslova Péter Szijjártó, kao prvi dužnosnik iz zemalja srednje i istočne Europe, najavio zakup kapaciteta ukapljenog plina na krčkom terminalu.
Kompanije MFGK, koja se nalazi u sklopu MVM grupe, otvorila je podružnicu u Hrvatskoj i sredinom 2020. zakupila 6,7 milijardi kubičnih metara plina za razdoblje od 2021. do 2027. godine za potrebe ne samo mađarskog već i za tržišta Mađarskoj susjednih zemlja, uključujući Austriju, Slovačku i Rumunjsku. LNG terminal na Krku važan je i za povezivanje pravaca unutar Inicijative tri mora (3SI - Intermarium), pokrenute 2016., koja okuplja 12 zemalja srednje i istočne Europe. Pri tome za povezivanje Jadranskog i Baltičkog mora na polju energetske, prometne i digitalne infrastrukture upravo veza Mađarske i Hrvatske ima ključnu ulogu.
Mađarska naftna kompanija MOL postala je strateški partner hrvatske nacionalne energetske kompanije INA 2003. godine kad je MOL preuzeo 25 % plus jednu dionicu INA-e. Godine 2008. MOL je stekao dodatnih 22,15 % dionica i time postao većinski vlasnik INA-e. Početkom 2009. godine su hrvatska Vlada i MOL potpisali i Glavni ugovor o plinskom poslovanju te izdvajaju zasebna tvrtku za trgovanje plinom, a krajem te godine Vlada i MOL sklopili su i prvi dodatak ovom ugovoru kojim se Vlada obvezala na otkup plinskog biznisa od INA-e do 1. prosinca 2010. godine. Sredinom 2010. počinju prvi problemi vezani za privatizaciju INA-e odnosno prodaju dionica INA-e mađarskom MOL-u, te je osnovano istražno povjerenstvo u Hrvatskom Saboru koje je trebalo istražiti odredbe dopunjenog ugovora između INA-e i MOL-a iz 2009. godine.
U međuvremenu je MOL do svibnja 2011. došao do vlasništva 47,46 % dionica INA-e te je Hrvatska agencija za nadzor financijskih usluga (HANFA) podnijela kaznenu prijavu državnom odvjetništvu (DORH) protiv odgovornih osoba u MOL-u zbog sumnje u prijevare u gospodarskom poslovanju i manipulaciju tržištem. HANFA je u prijavi navela kako je glavni cilj MOL-a od početka bilo stjecanje apsolutne većine udjela u dionicima, odnosno prelazak praga od 50 % vlasništva dionica.
Situacija oko privatizacije INA-e naročito se zaoštrila u ljeto 2011. godine kada je Ured za suzbijanje korupcije i organiziranog kriminaliteta (USKOK) otvorio istragu protiv bivšeg premijera Ive Sanadera, za čijeg je mandata 2008. godine MOL postao većinski vlasnik INA-e. USKOK je tvrdio da je premijer Sanader primio mito od predsjednika uprave MOL-a Zsolta Hernadija te zloporabio svoj položaj kako bi MOL-u predao upravljačka prava u INA-i. Ubrzo nakon toga mađarski premijer Orbán izjavio je kako mađarska vlada ne prihvaća nikakve izmijene ugovora između ove dvije kompanije, a krajem 2011. godine izdan je nalog za uhićenje Ive Sanadera. Na Međunarodnom centru za rješavanje investicijskih sporova (International Center for Settlement of Investment Disputes - ICSID) sa sjedištem u Washingtonu, MOL je krajem 2013. godine pokrenu arbitražu protiv Hrvatske.
U arbitraži koja do danas nije završena, MOL tvrdi kako je hrvatska vlada prekršila obveze vezane za investicije MOL-a u Hrvatskoj. Početkom 2014. godine Hrvatska je podnijela Komisiji UN-a za međunarodno trgovačko pravo (United Nations Commission on International Trade Law - UNCITRAL) u Ženevi arbitražnu tužbu. Ministarstvo gospodarstva tada je objavilo da Hrvatska traži da se odredbe ugovora o upravljačkim pravima i ugovor o plinskom biznisu, koji datiraju iz 2009. godine, proglase ništetnim. U ljeto iste godine (2014.) održano je i prvo ročište pred arbitražnim vijećem Međunarodne trgovinske komore (International Chamber of Commerce – ICC) u Parizu. Hrvatska vlada, kao tužitelj, zatražila je da se ugovor iz 2009. proglasni ništetnim.
Krajem 2016. Arbitražni sud UNCITRAL-a zaključio je kako se na temelju dokaza koje je podnijela hrvatska vlada ne može ustvrditi jesu li ugovori između hrvatske vlade i MOL-a, sklopljeni 2009. godine, rezultat koruptivnih djelatnosti. Nakon toga predsjednik hrvatske vlade Andrej Plenković najavio je otkup svih dionica INA-e, njih 49,1 %, koje u svom vlasništvu ima MOL. Međutim, u prosincu 2021. vlada primjera Plenkovića odlučila je obustaviti otkup dionica INA-e u vlasništvu MOL-a zbog koruptivnih radnji koje je utvrdio Vrhovni sud RH. Naime u listopadu 2021. Vrhovni je sud potvrdio prvostupanjsku presudu bivšem premijeru Sanaderu. Ovom presudom Ivo Sanader osuđen je na 6 godina, a Hernadi na 2 godine zatvora. U isto vrijeme vlada premijera Plenkovića odlučila se na reviziju dioničarskog ugovora za INA-u, odnosno na reviziju prve izmjene i dopune Ugovora o međusobnim odnosima dioničara INA-e te na reviziju ugovora o plinskom poslovanju. U međuvremenu je MOL nastavio razvijati svoje međunarodno poslovanje pa tako i u Hrvatskoj . Međutim, u hrvatskoj javnosti postoji uvjerenje da se rafinerije INA-e u Sisku i Rijeci zapostavljaju, a kapaciteti domaćih nalazišta nafte i plina nedovoljno koriste. U isto vrijeme, dvije države ulažu napore kako se odnosi među njima ne bi sveli na odnose INA-e i MOL-a.
Zaključak
Odnosi Hrvatske i Mađarske mogu se ocijeniti kao prijateljski i partnerski. Od počeka hrvatske samostalnosti 1991. godine Mađarska je pružala političku podršku Hrvatskoj, a nakon 2000. godine podržava euroatlantske aspiracije Hrvatske. Ulaskom Hrvatske u EU, 2013. godine, suradnja dviju zemalja dodatno je pojačana, a dvije zemlje zajedno sudjeluju u brojnim srednjoeuropskim inicijativama na području sigurnosti, gospodarstva, energetike i kulture. Također su i važni trgovinski partneri, a mađarske kompanije ubrajaju se u red najvećih investitora u Republiku Hrvatsku. Međutim, odnosi INA-e i MOL-a u određenoj mjeri opterećuju odnose dviju zemalja. Razlozi tome su važnost i veličina INA-e, važnost energetskog sektora, te dalekosežni učinci koruptivnih radnji iako su one utvrđene još u prvom desetljeću 21. stoljeća.
Institut za razvoj i međunarodne odnose
