Indonezija, novo žarište pandemije: Strahuje se od indijskog scenarija

Trenutno je tako ova zemlja preuzela primat s najvećim brojem Covid-19 slučajeva u jugoistočnoj Aziji, te brojke svakodnevno rastu. U čak 12 provincija diljem zemlje, zabilježen je porast broja tjednih slučajeva za više od 50 posto u odnosu na prethodni tjedan: Zapadna Papua (245%), Jugoistočni Sulawesi (121%), Sjeverni Sulawesi (111%), Bali (110%), Sjeverni Kalimantan (107%), DKI Jakarta (101%), Gorontalo (97%), Maluku (81%), Zapadna Java (70%), Istočna Java (64%), Istočni Kalimantan (64%) i DI Yogyakarta (51%).

Indonezija se trenutno suočava s ozbiljnom pandemijskom situacijom koja je nastala, kako pišu vodeći analitičari u Jugoistočnoj Aziji, nakon prošlomjesečnog muslimanskog praznika Idul Fitri, posljednjeg dana Ramazana. Prema tradiciji najvećeg svjetskog arhipelaga, milijuni Indonežana muslimanske vjeroispovijesti putuju svojim kućama i obiteljima kako bi slavili Idul Fitri, koji se naziva mudik.

Za vrijeme mudika, ljudi masovno putuju u svoja rodna mjesta, gradove, sela, turističke destinacije… Iako se slično zbilo i u susjednoj Maleziji gdje je na snazi rigorozni lockdown, mogao se očekivati sličan scenarij i u Indoneziji. Doduše, vlasti su reakcijom policijskih snaga zabranile odlazak tisućama ljudi i vratili ih natrag, međutim milijuni su nastavili putovati prema svojim destinacijama.

Sve je to dovelo do alarmantne situacije, kako navodi WHO situation report, “kapaciteti zdravstvenog sustava u nekim provincijama popunjeni su s više od 90 posto”. Dodajmo tome i izjavu australskog epidemiologa Dickyja Budimana (Sveučilište Griffith): “Prema izračunima testiranja na Covid-19 u Indoneziji, prijavljeni slučajevi su samo 20 do 30 posto stvarnih slučajeva. Po stopi pozitivnih slučajeva, Indonezija potencijalno može imati 50.000 do 100.000 novih slučajeva dnevno.”

Mediji potenciraju kako je moguć scenarij iz Indije s početka proljeća ove godine, otkad je prema neslužbenim brojkama, od Covid-19 pandemije u toj državi preminulo preko dva milijuna ljudi. Na ruku vlastima u Jakarti ne idu informacije kako se delta varijanta (prvi se put pojavila u Indiji) virusa probila u šest provincija u Indoneziji. Uz to, alfa varijanta (soj virusa iz UK) i beta varijanta (soj virusa iz JAR) virusa također su otkrivene u zemlji.

Sa strane, kad se gleda binarno, vlasti u Jakarti su kritizirane zbog spore reakcije i izostanka ozbiljnog provođenja politike zaustavljanja masovne migracije ljudi za vrijeme mudika. Međutim, socijalna struktura Indonezije, i Jugoistočne Azije u širom kontekstu, onemogućuju u potpunosti implementaciju rigoroznih mjera u kratkom vremenu. Dokaz tome su zbivanja u Indiji i Maleziji. Naime, Indonezija, poput ostali susjednih zemalja, ima društveni konsenzus gdje su ekonomski razlozi stavljeni na prvo mjesto, kako bi većina populacije bila zadovoljna ekonomskim prosperitetom i kako bi vlasti bili donekle sigurne od negativnih trendova i potencijalnih pobuna. Uz to, Indonezija je specifična država, s obzirom na to da postoji tendencija da bude decentralizirana, gdje lokalne vlasti imaju široke ovlasti, dok je u isto vrijeme centralizirana izvršna vlast kako bi zemlja ostala homogena.

Tako se izvršna vlast u Jakarti nalazi u nezavidnom položaju gdje mora izabrati između dvije kompleksne opcije. Između rigoroznog lockdowna kako bi zaustavili širenje pandemije i ekonomskog prosperiteta populacije. Pandemijska situacija stvorila je tako pritisak na vladu predsjednika Joka Widoda, popularnog Jokowija, koji je pod pritiskom da se odluči za neki oblik lockdowna.

Za sad, nije implementiran lockdown, čak ni parcijalni lockdown koji u Indoneziji nazivaju “Large Scale Social Restrictions (PSBB)”. Trenutno su na snazi ‘micro scale’ restrikcije. 21. lipnja vlasti Indonezije donijele su odluku o pooštravanju mjera na razini gradskih četvrti. Uredi, restorani, kafići i shopping centri smiju raditi samo na 25 posto kapaciteta. Također je uveden i policijski sat nakon 20.00h. Te restriktivne mjere, nazvane PPKM (Ograničenje društvene aktivnosti), predstavljaju prilagodbu vlasti na pritiske, međutim nije poznato hoće li biti dovoljne u zaustavljanju širenja pandemije. Prema informacijama regionalnih vlasti, trenutne mjere ne donose željene rezultate.

Medicinska zajednica i mediji traže još veća socijalna ograničenja (moguć je i kolaps zdravstvenog sustava), međutim predsjednik Jokowi izjavio je sredinom tjedna kako su: “trenutne mjere ograničenja PPKM još uvijek najprikladnija politika za kontrolu Covid-19 pandemije, jer se može implementirati bez zatvaranja ekonomskih djelatnosti.”

Lokalne vlasti, koje mogu donositi restriktivne odluke na lokalnoj razini, sve frekventnije gledaju prema izvršnoj vlasti u Jakarti i njihovoj direktivi. Vlasti u provincijama nemaju dovoljni autoritet za provesti rigorozan lockdown, s obzirom na to da izvršna vlast u Jakarti kontrolira vojsku, koja je stvarno povezujuće tkivo indonezijskog društva. Naime, populacija u ovom dijelu svijeta će reagirati na autoritet vojske i pridržavat će se restrikcija ako će se aktivirati ta opcija.

Međutim, nisu se sve crne nijanse nadvile nad zemljom od 270 milijuna ljudi. Predsjednik Jokowi najavio je kako će do kraja kolovoza biti cijepljeno preko 7.5 milijuna ljudi u glavnom gradu Jakarti koja ima populaciju od 10.5 milijuna ljudi (uz metropolitansko područje ta brojka premašuje 30 milijuna ljudi!). Vlasti u Indoneziji krenule su s programom cijepljenja stanovništva prošlog siječnja, te je trenutno 8.9 posto populacije primilo bar jednu dozu cjepiva. Cilj je za godinu dana cijepiti 181.5 milijuna ljudi, odnosno 70 posto populacije.

Također, Indonezija može naučiti lekcije iz indijskog primjera, kako kontrolirati ovu vrstu pandemije. Naime, Indija je imala preko 400.000 novih slučajeva na dnevnoj bazi i vrhunac je bio 10 dana kasnije kad je na dnevnoj bazi zabilježeno 4000 smrtnih slučajeva. Kroz iskustva različitih pokrajina u Indiji, uočljivo je kako socijalne restrikcije djeluju učinkovito čak i u kontekstu visoko prenosivih varijanti virusa, poput delta varijante. Primjenjujući restrikcije, Indija je uspjela brzo suzbiti širenje virusa, s 290 na manje od 30 (na 100.000 stanovnika) u roku od mjesec dana. Restrikcije treba uvesti odmah kad situacija eskalira, te je praksa pokazala da je potrebno 10 ili više dana da se vidi utjecaj restrikcija, odnosno lockdowna. Međutim, presudna komponenta, uz primjenu rigoroznih restrikcija, je pridržavanje pravila.

Iako su pozitivni slučajevi Covid-19 prekoračili granicu od dva milijuna u Indoneziji (na 18. mjestu na svijetu), omjer od 200 smrtnih slučajeva na milijun stanovnika i dalje je bolji statistički pokazatelj nego u drugih 113 država svijeta (prema Worldmeters).

Pandemijska situacija u Indoneziji brzo se pogoršava te će doseći svoj vrhunac sredinom srpnja. Iduća dva mjeseca pokazat će je li Indonezija dorasla dugotrajnoj borbi s pandemijom, posljednice te borbe, i širi kontekst što Europu može očekivati ove jeseni.