Cijene nafte porasle su uglavnom zbog povećane geopolitičke premije, a ne zbog stvarnog nedostatka ponude. Dosadašnji porast cijena nafte bit će kratkoročni inflacijski učinak koji neće značajno promijeniti smjer monetarnih politika. Međutim, vrijedi napomenuti da bi, ako bi se kriza produbila ili dulje trajala, mogla izazvati lančanu reakciju s posljedicama za energetska tržišta, trgovinske tokove i strateške odnose između SAD-a, Kine i Rusije.
U svjetlu svega toga, investitori su se ponovno okrenuli američkim državnim obveznicama, što se odrazilo u padu prinosa na 10-godišnju obveznicu ispod 4,30 posto ovog tjedna. Povećana potražnja za sigurnom imovinom nije povezana samo s Bliskim istokom, već i s domaćim političkim događajima u Sjedinjenim Državama. Predsjednik Trump javno je nagovijestio da bi već ove jeseni mogao zamijeniti predsjednika FED-a Jeromea Powella, što je potaknulo sumnje u neovisnost središnje banke i uzrokovalo pad povjerenja u institucionalnu stabilnost Sjedinjenih Država.
Taj se pritisak odražava i na deviznim tržištima. Dolar je oslabio, a njegov indeks (DXY) dosegao je najniže razine u tri godine. Euro je dobio na vrijednosti i premašio 1,17 dolara, što je jasan signal preusmjeravanja kapitala u valute s nižim političkim rizikom.
Iako je prinos na 10-godišnje američke obveznice pao nešto ispod 4,30 posto, napetosti na tržištima obveznica ostaju visoke, što bi uskoro moglo ponovno potaknuti porast prinosa i dodatno oslabiti dolar. Među glavnim rizicima je sve nesrazmjerno veliki američki fiskalni deficit, koji bi se mogao dodatno povećati usvajanjem zakonodavnog paketa One Big Beautiful Bill (OBBB) u Senatu do 4. srpnja. Paket uključuje visoku potrošnju na infrastrukturu, energetsku neovisnost i subvencije za proizvodnu industriju. Iako tržišta s optimizmom gledaju na rast, raste zabrinutost oko dugoročne održivosti javnih financija. Taj se pritisak odražava u volatilnosti dugoročnih obveznica, jer investitori zahtijevaju veću premiju rizika suočeni s povećanom ponudom duga.
Europa također nije bastion fiskalne discipline. Njemačka, bivši uzor fiskalne štednje, efektivno je napustila „kočnicu duga“ u svom prijedlogu proračuna za 2025. godinu. Vlada planira deficit od 81,8 milijardi eura u središnjem proračunu i dodatnih 60 milijardi eura kroz izvanproračunske fondove, čime će ukupni deficit premašiti 3 posto BDP-a, iznad kriterija iz Maastrichta. Ako se očekuje fiskalno ublažavanje u SAD-u, promjena tona u Berlinu puno je veći signal da fiskalna ortodoksija u eurozoni omekšava.
Na kraju, ne treba zaboraviti trgovinske napetosti. Nove najave o carinama na uvoz iz Kine i Europske unije očekuju se početkom srpnja, posebno u automobilskom sektoru, sektoru zelenih tehnologija i čipova. Očekuje se da će 9. srpnja, koji se može nazvati „Drugim danom oslobođenja“, označiti simboličan početak novog vala protekcionističkih mjera koje predvodi administracija Donalda Trumpa. Iako su tržišta već djelomično uračunala ove mjere u cijene, daljnji detalji ili oštrina provedbe mogli bi dovesti do povećane volatilnosti u ljetnim mjesecima, posebno u europskom i azijskom izvoznom sektoru.
