Naravno, mi, kao bedast narod, sve smo krivo protumačili, shvatili i nemamo razloga brinuti. Ustavni stručnjaci također nemaju pojma ni o čemu. Jest da su, po njihovom sudu i znanju, odredbe neustavne, no to DIP ne zabrinjava jer je sve ''razvidno'' u uputstvima koje brane zaraženima glasati, ali i dozvoljava da budu nazočni u operativi ako nisu bili zaraženi u njihovom predviđenom roku.
Zapravo, dobro bi bilo da svaki glasač ima dijagnostičku ambulantu u špajzi te da na dan izbora savjesno pristupi glasanju tako da ne zarazi sebe i druge. Kako se kod nas korona širi poput ''trojanca'' izbori će tako postati veličanstvenom ''žurkom'' u čast Covid-19 i vladajuće koalicije. Sama stigmatizacija oboljelih, o kojima izvješćuju mediji, upućuju na to da će organizacija biranja za ljude u samoizolaciji biti nemoguća. Zaraznost korone je jača od Huljićevih hitova, a sve ovo oko izbora zasigurno nisu ''Moje pjesme, moji snovi''.
''Mjuzikl'' DIP-a na glazbu s Markova trga mogao bi postati svima Pirova pobjeda. Kaos u Srbiji s neviđenim skokovima zaraženih nakon izbora, zaraženi zdravstveni radnici (tko zna o zaštiti ako ne oni?) u nas te aktivna negacija Stožera da smo u epidemijskom kaosu dovode regularnost izbora u pitanje, te ako se i održe mogle bi uslijediti tužbe za neustavnost istih. Velika okupljanja u prostorijama, glasači iz rizičnih skupina, a nitko ne preuzima odgovornost u ovom poprilično neodgovornom trenutku.
U našoj obitelji četvero je glasača s visokom rizičnošću izlaganju koronavirusu. Kvalitetne mjere, zapravo, ne postoje ili su neučinkovite. Ne možemo se zazidati u domovima.
Da je političkog poštenja izbori bi se, jednostavno, morali odgoditi. Nažalost, doveli smo se u situaciju da ćemo uskoro vjerojatno morati formirati vladu nacionalnog spasa.
Rasulo u vlade koja je masku stavila na savjest, a virus inflacijski benevolentno pustila u opticaj, plaši svako normalno biće koje razumno sagledava ovu situaciju sa sve većom prijetnjom od ugroze. Moram se dotaknuti i glasača u domovima za starije i nemoćne. Zatvoreni su poput gubavaca. Razumiju epidemiološke mjere no očajni su.
Mnogi padaju u tešku depresiju jer im nedostaje kontakt s najmilijima. Ne mogu nabaviti potrebne namirnice jer im je hrana u domovima praktički nejestiva. Žele kretanje koje im je neophodno za održavanje zdravlja. Gotovo većina njih je zatvorena u sobama ili na odjelu sa zabranom kretanja. Hrana im se ostavi pred vratima i nitko ih ni ne pogleda, zbog njihove sigurnosti. Da su najgori kriminalci imali bi osigurane posjete iza stakla, mogućnost dobivanja potrepština za osobnu higijenu i namirnice.
Stožer je sebe zaštitio. Zar se neki pleksiglas ne može osigurati tim nemoćnim ljudima koji razmišljaju o samoubojstvu jer im je to bolji izbor od samice i prepuštenosti sebi? Ovo napominjem iz razloga jer DIP i Stožer relativiziraju i prilagođavaju opasnost od ugroze.
Ako su stari i nemoćni pod ovakvom kontrolom i izolacijom, otkud nadležnima pravo da ugrožavaju zdravlje i živote svih onih koji su rizični, a ne traže skrb? Onih onkološki ili kronično oboljelih koji i dalje moraju raditi da bi preživjeli i zaradili za debele guske s Markova trga?
Od njih očekujete savjesno ponašanje, zaštitu i darovani glas. Izbori mogu imati slogan ''Riskirajte za nas!'' Ovakav stav Vlade, Stožera i DIP-a je apsolutno neodgovorno i neustavno. Svi se bojimo da ćemo nakon izbora, nažalost, biti u DIP – shit.
