Pod "svi" mislim i na one koji će birati, a i na one koji će biti birani. Jer već nekoliko dana najveći državni problem vrti se oko kafića Three Monkeys (tri majmuna, kako bi rekao premijer) i o tome svi, koji si umišljaju da nešto znače u političkom životu, žele izreći svoj stav. I sve to na način da nam objasne tko koga mrzi, tko koga ne štiti, tko je na čijoj strani, tko nije reagirao na neke ranije slične slučajeve, ali s drugim majmunima u glavnoj ulozi.
Pa čak i ako je reagirao, kolika je količina i intenzitet te reakcije kao i nekada kada se na nekim stranačkim skupovima mjerila dužina aplauza.
Najgore od svega sudionici tog partija s više Tarzana u glavnoj ulozi pričaju o tome kako su diskriminirani (tom su riječi ipak zamijenili one o šovinizmu, rasizmu i fašizmu priznajući da su promašili „ceo fudbal“) i ugroženi ne navodeći od čega. Ugroženi od kritika njihovog rada jer su njihova politička bića navikla živjeti samo na lovorikama. Na lovorikama koje ne rastu na rezultatima njihova rada nego izjava, priopćenja, rezanja vrpci, obećanja, predavanja i velikih govora, samohvale i ulizivanja. Ulizivanja međusobno u sklopu vlastite interesne skupine, da ne kažem partije.
Plaćom nisu ugroženi, dnevnicama i putovanjima, službenim automobilima i helikopterima, cijepljenjima viškovima od manjka cjepiva. Ugroženi su pitanjima novinara i komentarima javnosti koje nikako ne mogu odučiti da stvarnost nije ono što vide i žive nego da je stvarnost njihov politički programa ostvario se ili ne. I da budemo načisto, nije riječ samo o vladajućim strukturama nego i o njihovim oporbenim kritičarima kojima ne nedostaje proračunskog novca u stranačkim plaćama, stranačkih automobila s vozačima (plaćeni iz iste kese kao i oni konvoji državnih limuzina) i dužnosničkih plaća u saborskim klupama i odborima. Nađe se ponešto i u državnim poduzećima jer se nikada ne zna kada bi mogla nedostajati poneka visoko podignuta rukica.
I sve to da ispod radara ostanu problemi kašnjenja obnove, zatvaranja hrvatskih šećerana, nevolja poljoprivrednika koji žive od uzgoja šećerne repe, Brodotrogira, Borova koji je na putu da postane plijen stečajnih upravitelja, nedostatka cjepiva i kaotičnog cijepljenja preko reda, afera na Sveučilištu u Zagrebu, ovrha, iseljavanja, bespravne gradnje na obali i rupe u proračunu koja je veća od svih rupa koje su se otvorile na Banovini.
Reagirao je, po mom mišljenju ne baš primjereno i pametno, jedan ugostitelj u ime svih onih kojima je zbog pandemije onemogućen rad često s nesuvislim i diskriminatornim objašnjenjima i mamac su zagrizli svi političari bez iznimke. Njihovi komunikacijski stručnjaci uzviknuli su: “Eto igara, a za kruh će se narod već sam snaći“!
P.S. Zoon politikon je pojam iz antičke filozofije koji označava čovjeka kao biće određeno vlastitom društvenošću. Čovjek je društveno biće, koje oblikuje zajednicu i koje je na nju upućeno. Stoga je on nužno političko biće ili politička životinja. Stoga, kada krenemo na izbore budimo politička bića, a ne politički majmuni i oblikujmo zajednicu koja neće sličiti na zoološki vrt u kojem će građani živjeti odvojeni u kavezima, a čuvari i oni koji bacaju hranu u te kaveze se tek ciklično smjenjivati. Ali neće dok budu čekali red biti u istim kavezima kao mi nego na nekom udobnom pričuvnom položaju.
