Kako, zapravo, biraju građani Hrvatske?

I jedva dočekamo izbore i eto nas kao kandidata koje nakon što se sami predstavimo biranim riječima, seciraju razni analitičari, komunikolozi, komentatori, politički suparnici, susjedi i svi oni s istim zaključkom, tako je kad vam ja kažem i ne može biti drugačije.

Sve to u funkciji je da se kandidati što bolje predstave javnosti, tj. biračkom tijelu kako bi izabrali najbolje koji će ih voditi, koji će im određivati granice slobode, standarda,i još mnogo toga što nisu ni svjesni. Svaka javna funkcija nosi u sebi ovlasti, zavisno od nivoa, tako da bi, da je sreće, moglo se i matematički opisati kakav treba biti pojedini kandidat, što treba znati, kakvo ima iskustvo i što je prije radio i čime se dokazao da je on baš najbolji. Trebalo bi ponuditi i neki konkretan program, što će uraditi, na koji način, s kojim sredstvima, u kojim rokovima. To je već malo teže.

Lakše je govoriti o protukandidatu, nalaziti njegove mane, grijehe i obećavati da ćete vi biti sve, baš sve, suprotno njemu.

Međutim, izgleda da je na ovim našim prostorima ipak nešto drugo najvažnije. Tko ste po obiteljskom stablu, koje ste nacionalnosti, vjere, koju ideologiju zastupate, što mislite o pojedincima iz naše političke povijesti, s kim se družite, a izgleda po najnovijem u kojem kafiću i s koliko majmuna pijete kavu (od ponedjeljka već i na terasi, ali tek uz tihu glazbu).

Napravili smo i političku skalu da bismo se međusobno etiketirali pa imamo politički centar, pa desni i lijevi centar, pa ljevicu i desnicu, pa radikalnu ljevicu i radikalnu desnicu, u modi su sve više i zeleni, a pojavili su se i novi crveni, pa suverenisti... Ništa nismo prepustili slučaju i često puta bez ikakvih racionalnih utemeljenja odredili koja je sredina koje političke boje i kakvog kandidata treba. Ne kako je i gdje radio i što zna, nego gdje je na političkoj skali.

Zašto ovo uopće pišem kada je to jednostavno tako? Birači, nažalost još uvijek u većini izlaze na izbore da bi na listićima zaokružili "našega" pa zavrijedio on to ili ne. Često glasaju samo da budu protiv onoga "njihovog". Pišem, jer me je ponukala jedna analiza zagrebačkih izbora, analiza mogućnosti jednog kandidata. Riječ je o kandidatu tzv. zeleno lijeve koalicije ma što to značilo. Lijevi su ali ne radikalni, zeleni su ali ne isključivi.

Kombinovana neka koalicija, rekli bi naši istočni susjedi.

Pa kako on misli pobijediti, što nudi on u zemlji koja je po galamdžijama tradicionalno desna, konzervativna, demokršćanka? Netko se potrudio i otkrio, pomogao mu da popravi svoju krvno-političku sliku. Pa tako piše da bi mu mogla pomoći činjenica da mu je otac pravaš, a stric visoki crkveni katolički velikodostojnik u susjednoj Bosni i Hercegovini, pače posavljak.

Jer nema baš nekakva upravljačka iskustva pa neka mu malo desnog vjetra u leđa. A nama u lice. Na sva pitanja, barem tako mislim, nekako sam uspio odgovoriti, ali mi je ostalo visiti u zraku pitanje koliko je to otkriće rezultat istraživačkog novinarstva, a koliko brutalnosti političkog marketinga.

P.S. Podsjetio me ovaj slučaj kako se u jednom tv nastupu predstavila pred izbore naša jedina, do sada, predsjednica. Govoreći o sebi, onako skromno, posebno je naglasila da je ona Hrvatica i katolkinja. Stvarno rijetki su mogli ispuniti taj uvjet "javnog poziva" za predsjednika države u kojoj većinu čine Hrvati i katolici i opravdati ga na način na koji je ona to učinila.