Kapitala ima dovoljno, pitanje je tko će ga privući

Prema Federalnim rezervama (Fed), na kraju drugog tromjesečja u Sjedinjenim Državama bilo je čak 8,44 bilijuna dolara u fondovima tržišta novca, što je najviše ikad.

Taj novac trenutno donosi prinose koji su nešto veći od inflacije. Ako bi se inflacija ponovno ubrzala ili bi Fed kasnije snizio kamatne stope, realni prinos mogao bi postati negativan. U to vrijeme, neki bi se investitori vjerojatno odlučili za profitabilnija, ali i rizičnija ulaganja, uključujući dionice. Samo pet posto spomenute imovine predstavlja više od 420 milijardi dolara, što ukazuje na potencijal za preraspodjelu kapitala.

Zanimljivo je i ponašanje stranih investitora, koji su u dvanaest mjeseci do kraja srpnja uložili rekordnih 942 milijarde dolara neto u američke dionice i investicijske fondove. U međuvremenu, američke tvrtke ostvaruju iznimne rezultate. Prema Bloombergu, tvrtke u indeksu S&P 500 povećale su prihod za 15,7 posto u odnosu na prethodnu godinu u drugom tromjesečju, a dobit za izvanrednih 53,6 posto. Analitičari očekuju rast zarade od oko 27 posto za treći kvartal, te sličan rast za četvrti. S takvim rezultatima lakše je opravdati trenutne procjene vrijednosti dionica.

Sustav traje dok se računi plaćaju

Gospodarstvo funkcionira sve dok kućanstva imaju dovoljno prihoda za trošenje i plaćanje računa, te sve dok tvrtke imaju dovoljno kupaca za ostvarivanje profita. Tijekom proteklih deset do 15 godina više smo puta vidjeli da su vlade spremne učiniti mnogo kako bi sačuvale radna mjesta i spriječile dublju ekonomsku krizu. Pomažući kućanstvima i tvrtkama, održavaju potrošnju, ali time često i povećavaju javni dug.

Problem nastaje kada vlada mora ponovno spašavati gospodarstvo svakih nekoliko godina velikom državnom potrošnjom i zaduživanjem, a središnje banke monetarnom ekspanzijom. Ako potražnja raste, ali količina robe i usluga ne prati taj trend, inflacijski pritisci se povećavaju. Središnje banke ih tada moraju obuzdati višim kamatnim stopama, a investitori mogu zahtijevati veće prinose na državne obveznice zbog inflacijskih očekivanja i rastućeg javnog duga. Zaduživanje postaje skuplje, a vrijednost već izdanih obveznica pada.

Ovdje se javlja zanimljiva situacija: velike banke poput JPMorgana i najveće američke tvrtke u indeksu S&P 500 mogu nastaviti ostvarivati rekordne profite, dok manje regionalne banke možda već imaju problema. Velike banke općenito imaju više kapitala, diverzificiranije prihode i lakši pristup financiranju. Regionalne banke, s druge strane, često imaju manje diverzificirane portfelje kredita i više su izložene komercijalnim nekretninama. Njihovi vlasnici teže otplaćuju svoje kredite zbog viših kamatnih stopa, dok istovremeno prihodi od najma i vrijednost nekretnina mogu pasti zbog manje popunjenosti komercijalnih prostora. To povećava rizik od kreditnih gubitaka za banke koje su financirale te nekretnine.

S druge strane, više kamatne stope smanjuju tržišnu vrijednost obveznica koje banke drže u svojim bilancama. To može pogoršati kvalitetu njihovih kredita i smanjiti vrijednost njihovih ulaganja. Ako dođe do velikih kreditnih gubitaka i klijenti počnu povlačiti depozite, banke bi mogle biti prisiljene prodavati obveznice s gubitkom, što bi dodatno oslabilo njihov kapital. Ako se takvi problemi prošire na više banaka i uzrokuju kreditna ograničenja, mogao bi doći do šireg financijskog šoka.

Gdje bi se sustav mogao slomiti?

Dodatne rizike predstavljaju skupi izvori energije i visoki troškovi zaduživanja vlade. U SAD-u skupi benzin smanjuje kupovnu moć kućanstava, dok u Europi visoke cijene plina i električne energije smanjuju konkurentnost industrije. Javni dug Francuske također je razlog za zabrinutost zbog visokih troškova financiranja.

Više cijene energije održavaju inflacijske pritiske i smanjuju manevarski prostor središnjih banaka. Istodobno, viši troškovi zaduživanja ograničavaju mogućnosti vlada za provedbu novih mjera spašavanja.

Što to znači za burze?

Moja osnovna investicijska teza ostaje pozitivna. Obilna likvidnost, snažan rast zarade, otporna potrošnja i snažno tržište rada i dalje podržavaju tržišta dionica. Visoke kamatne stope i skupe cijene energije stvaraju pritiske, ali ne utječu na sve tvrtke i banke podjednako. Sve dok problemi ostanu ograničeni i ne uzrokuju sistemski financijski šok, tržišta dionica imaju izvrsne izglede za daljnji rast i po mom mišljenju ostaju među najatraktivnijim investicijskim klasama.