Iznad svega ističe se tehnološki sektor. U prošlom desetljeću NASDAQ indeks je s 4.250 bodova došao na današnjih 16.857. To je gotovo 15% prosječnog godišnjeg povrata; stvarni prinos je naravno nešto manji zbog inflacije. Procjene su vrlo visoke, dividendni prinos manji je od 1,4%, što je vrlo malo u usporedbi s prinosom 10-godišnje obveznice (4,34%). Takve procjene opravdane su samo ako dobit poduzeća nastavi tako lijepo rasti i gospodarski rast bude visok, inače će biti potrebna temeljita korekcija cijena dionica naniže. U Wells Fargu i dalje su optimistični. Iako je indeks S&P 500 ove godine dobio 10 posto (u odnosu na 25 prošle godine), klijentima se savjetuje da ostanu ulagati u tržište SAD-a, budući da je učinak S&P indeksa tijekom izborne godine i nakon nje općenito bio vrlo ohrabrujući.
U švicarskoj banci UBS analitičari misle drugačije i savjetuju da se dugoročni ulagači radije klade na europska nego na američka tržišta jer bi Europa mogla ući u zlatno doba, koristeći englesku riječ "zlatokosa" koja je sinonim za idealne uvjete. Očekuje se da će Europa doživjeti veći gospodarski rast uz ECB-ovo smanjenje kamatnih stopa, dok bi SAD u borbi protiv inflacije mogle zadržati kamatne stope na visokoj razini dugo vremena. To otvara više mogućnosti ulaganja u Europi. U UBS-u spominju britanske dionice malih i srednjih tvrtki, koje se još nisu oporavile nakon Brexita, te mnoge sektore koji su povoljno vrednovani: sektor javnih usluga, sektor obrane, medijske tvrtke... Među preporukama koje inače nisu striktno vezane uz Europu, tu su i dionice rudnika zlata, koje bi mogle značajno dobiti u uvjetima potencijalne američke stagflacije i daljnje kineske kupovine zlata.
Ako je došlo vrijeme za smanjenje izloženosti njujorškoj burzi, naravno, sila je nezahvalno pitanje, ali povijest je puna primjera kada su se trendovi na određenom tržištu okrutno okrenuli. Uzmimo, na primjer, prosinac 1989. Japansko gospodarstvo bilo je u punom zamahu, tvrtke su preuzimale američke konkurente, njihova visoka tehnologija nadmašivala je ostatak svijeta. U desetljeću do 1989. tokijska burza rasla je nevjerojatnih 21 posto godišnje, dok je američka burza rasla 17,5 posto. Tko bi se tada usudio i pomisliti da će se situacija tako dramatično promijeniti – pucanjem nekretninskog balona i izgubljenim desetljećem koje je uslijedilo, vrijednost NIKKEI indeksa se do kraja 1999. više nego prepolovila, dok je Indeks S&P 500 između prosinca 1989. i prosinca 1999. skočio je za više od 300 posto.
Posljednjih godina indijska burza nije bila na radaru investitora, kamo su mnogi stranci selili novac iz Kine, koja je izgubila povjerenje zbog brojnih problema (uglavnom u sektoru nekretnina). U utorak se pak dogodio mali šok u Indiji jer je indeks NIFTY 50 pao za šest posto, što je najviše od početka epidemije u ožujku 2020., jer je stranka premijera Narendre Modija, čini se, neće dobiti izbore s takvom većinom kakvu su predviđali.
Bluchip dionice još uvijek su u ponedjeljak bili rekordno visoko zbog očekivanja uvjerljive pobjede Modija, čak i nakon što su se strani ulagači povukli s tržišta tijekom posljednja dva mjeseca. U travnju su prodali neto milijardu dolara vrijednih dionica, a u svibnju za više od četiri milijarde dolara. To je mali udio (stranci posjeduju 900 milijardi dolara vrijedne indijske dionice), ali razvoj događaja pokazuje da se entuzijazam hladi.
