Kolosalni pobjednik je izgubio kompas

Moje kolumne vječito su se češale kako o vlast tako i o opoziciju. Težio sam konstruktivnoj kritici. Današnje novinarstvo podijelilo se između etičkog i čistog žutila. Imamo ili vrsne novinare ili one kojima je krajnji domet staviti krušku pod njušku, izreći tri pitanja, a kad treba zaći pod tkivo neke političke obmane, izgube se u agresivnom napadu ne znajući sugovornika dovesti na tanak led. Zato i jest većina novinara prošla školovanje na placu.

No, kad ti premijer koji je sebe u nedjelju navečer nazvao kolosalnim pobjednikom ide čitati bukvicu o novinarstvu i to prekaljenim novinarima onda se cijela situacija mora preispitivati iz perspektive demokracije. Određivati nekome koja će pitanja postavljati i inzistirati na politički deklarativnom novinarstvu povratak je u vrijeme ''strogo kontroliranih vlakova'' kada su novinari odlazili na ''službeni put''. Vjerojatno premijer nije upoznat s činjenicom da je iskonski novinar neutralan i da piše te istražuje u ime istine i čitatelja koji sve više pravdu istjeruju pomoću medija kad već izvršna, zakonodavna i sudska vlast ne čine svoje.

Etičkom novinaru istina je na prvom mjestu. Zbog nje je suludo hrabar i beskompromisan. Takvih je puno u Hrvatskoj i ne pristaju ni na kakvu cijenu i ne podliježu prijetnjama te zastrašivanju. Novinari će uvijek stati uz svoje kolege i pružit im podršku. Vjerojatno, zbog svoje odsutnosti s bojišta, premijer nije upoznat s hrabrošću brojnih novinara, reportera, snimatelja koji su poginuli, bivali ranjeni ili nosili glavu u torbi da bi pobijedili u medijskom ratu koji je okrenuo mnoge zemlje protiv nas.

Od ''Slikom na sliku'' pa do današnjih dana novinari su tražili i iznosili na površinu istine kojih se brojne vlasti nisu htjele ili nisu smjele prihvatiti. Novinari su postali ''institucijama koje rade svoj posao''. U anemičnoj pravednosti novinari imaju tu željeznu snagu kojom se popravlja krvna slika društva. Od novinarskih početaka do današnjih dana mi smo ti koji smo stvarali zvijezde kako na estradi tako i u politici. U zadnjih par godina državna televizija postala je mjesto za promidžbu i lobiranje političara.

Više nemamo ''Hrvatske uživo'', ''Labirint'' je protjeran na HRT4, ''Puls'' je ruban i traži priče koje neće zasmetati velike korektore novinarstva na vlasti. Dakle, javna televizija koja bi trebala biti u službi hrvatskih građana pretvorila se u društvo s ograničenom odgovornošću s jakim utjecajem na programsku politiku. Čak je i ''Nedjeljom u dva'' izgubio tenziju pretvorivši se u prijateljske razgovore, nimalo konfliktne, baš kao što su to i podilazeći ''1 na 1'' ili ''U svom filmu''. O ''Otvorenom'' i krugu gostiju na koje se s pravom poziva premijer da i ne spominjemo, no ta je emisija uređena po mjeri, opet, vlasti.

Ali, sad su na meti komercijalne televizije koje nemaju ograničenu odgovornost, koje postavljaju pravo pitanje na pravom mjestu, pravoj osobi. Sad bi to trebalo kontrolirati novinarskom identifikacijom političke orijentacije. Možda da uz QR kod za Covid putovnice imamo i biometrijsku potvrdu političke orijentacije i prebrojena krvna zrnca. Iscjeljivanje hrvatskog novinarstva trebalo je početi sa snažnom optužbom da su mediji oni koji su svojim agitiranjem oduzeli prevlast HDZ-a i partnera u većim gradovima.

Poput male djece koja uvijek traže krivca u drugome, a ne u sebi, odgovornost za svoje neuspjehe pokušava se prebaciti na medije jerbo su krivo napisali ime kandidatu ili su, kakti, lobirali za neke zelene promjene. Nisu! Svima je jednako dan prostor i svi su imali jednaku prisutnost kroz kampanju. I sam gradonačelnik Dubrovnika, HDZ-ov Mato Franković, upozorava na nemuštu kampanju najjače hrvatske stranke koja ima i znanje i mogućnosti i utjecaja da bolje predstavi glasačima svoje kandidate.

Greške i krivce tražite u svojim redovima. Ukoliko tražite i očekuje etičko novinarstvo, počnite od javne televizije. Otvorite HRT da ponovno propituje glas javnosti te da bude, ako ne korektor, onda ukazatelj na nepravilnosti i nepravdu u društvu.

Tko god inzistira na kontroli medija i novinara, inzistira na diktaturi lažne demokracije u kojoj istina postaje bomba ispod automobila.