Koronavirus polako ubija i demokratski poredak

Kruže vicevi o pretjeranoj kontroli građana, diktaturama, velikim vođama, o propusnicama. Neki idu toliko daleko i novonastalo stanje uspoređuju s fašističkim diktaturama. 

Samozvani politički ''prosvjetitelji'' navijaju za purifikaciju društva bez starih, nemoćnih, osoba s invaliditetom. Ovakvo stanje represije iznjedrilo je dvije krajnosti dobra i zla na čijem težištu se njiše sloboda građana.

Uplašeni svakojakim dokumentarcima o teorijama zavjere ljudi sumnjaju da će ikada više živjeti život kakvoga su živjeli do prije samo nekoliko tjedana. Vojska na ulicama, policijski sat kroz cijeli dan, suspendiranje ustava, zakona, parlamenta te proglašavanje neograničenog izvanrednog stanja na mnoge djeluju zastrašujuće.

Demokracija je morala kapitulirati pred malim virusom protiv kojeg je svijet objavio rat. Zaustavljanje pojedinih sektora imat će nesagledive posljedice po ekonomiju. No, u Hrvatskoj, još zasjeda Sabor, još nema policijskog sata, vojska pomaže u raščišćavanju posljedica nesreće i postavljanju bolničkih kampova.

Posebne ovlasti koje trenutno ima Stožer civilne zaštite proizvod su kineskog načina borbe protiv zaraze. Kao što kažu stručnjaci, izolacija i izbjegavanje kontakta najbrži je način za zaustavljanje pandemije. Kao društvo vjerujemo u to sve do trenutka kad se postavilo pitanje kontrole i praćenja ljudi putem mobitela. Je li to prvi korak do čipiranja i potpunog nadzora nad populacijom?

Naime, pod izgovorom da su u nemogućnosti pratiti nekog jer ne mogu potvrditi da dotična osoba ima mobitel uza sebe, ajmo ga čipirati. Za sad zvuči ludo i ''pernarovski''. Činjenica je da Crna Gora građane već prati putem mobitela, javno prokazuje one koji krše odredbe izolacije, vojska je na ulicama većine gradova Italije, Španjolske, Srbije, Nacionalna garda u gradovima SAD-a.

Dokad će trajati ovo polu-demokratsko stanje? Ovoj pandemiji se ne nazire kraja i izolacija bi mogla biti produžavana kao bolovanje u nekoj uhljebničkoj hrvatskoj javnoj tvrtki.

Neodrživa je ova situacija u kojoj se država jednako ponaša prema svima – trenira strogoću i na onima na kojima treba i na onima na kojima ne treba. A možda ćemo se ipak morati naviknuti na više kontrola i nadzora u vremenu koje je pred nama...

Kina ponovno ima koronu, importiranu. Prijeti novo širenje zaraze. Izolacija u cijelom svijetu spasila je mnoge živote i donijela kolaps u bolnicama.

No, slijedi kolaps u gospodarstvu. Dobrom dijelu građana oduzeto je pravo na rad. Što je s poljoprivrednicima, OPG-ovima, stočarima i malim i srednjim poduzetnicima koji će biti najveće žrtve ove krize.

U Austriji ljude vraćaju na polja. Stimulira se proizvodnja hrane. Za vrijeme Domovinskog rata preživljavali smo i od donacija iz Europe i ostatka svijeta. Danas je cijeli svijet u potrebi i treba razmišljati o mjerama koje bi jamčile sigurnost i zdravlje ljudi na selu gdje je, ipak, manja fluktuacija ljudi.

Postepeno treba otvarati mogućnost rada malim i srednjim poduzetnicima. Ugostiteljska djelatnost i turizam najviše će nastradati. Njima će trebati najveća financijska potpora ukoliko će se izolacija prolongirati i granice ostati zatvorene.

Svjedočimo stvaranju novog društva. I dalje vjerujući da su poduzete mjere za opće dobro. Hoćemo li koronu iskorijeniti izolacijom ili pronalaskom cjepiva? Tko će ga znati. Bitno je, da kad sve ovo prođe, vratimo demokraciju u svaki segment društva štiteći pravo na slobodu kretanja i slobodnog rada te očuvanju digniteta života.

Ne želim vjerovati u teorije zavjere o novom poretku, kontroli putem 5G mreža, čipiranju i purifikaciji – eugenici. Svaki pokušaj represije u zapadnom svijetu ipak je s vremenom propao, uz veće ili manje žrtve.

U BiH, zbog korone, prijete socijalni nemiri. Hoće li ih spriječiti intervencijom vojske? Budućnost demokracije svodi se na matematičku mogućnost X1, Y1.

A na kraju, nadajmo se, da nećemo morati ponoviti ono legendarno pitanje: ''Tko je zapalio žito?''