Ljubav u doba koronavirusa

I dok se u utorak, 21. siječnja, u Kini tek nagađalo o nekakvoj zarazi u gradu Wuhanu, u provinciji Hubei, već dva dana kasnije, u četvrtak, proglašena je vjerojatno najveća karantena u povijesti koja obuhvaća oko 20 milijuna stanovnika. Već od srijede poslijepodne limitirao se javni prijevoz gradom, da bi od četvrtka bilo potpuno ukinute zrakoplovne, željezničke i autobusne linije, kao i golema kontrola kretanja osobnih vozila, praktički odsjecanje područja oko samog grada od ostatka Kine.

Sve je to posljedica virusa tzv. koronavirusa koji uzrokuje virusnu upalu pluća za koji trenutno ne postoji pouzdana metoda liječenja, a za koji se opravdano sumnja da ima žarište baš u Wuhanu, s obzirom na broj zaraženih i do sada preminulih.  

I dok se preko medija i društvenih mreža dobivaju informacije o situaciji u Wuhanu, u kojemu mnogi koji se ne smatraju zaraženima gotovo panično nastoje napustiti grad, ostatak Kine sa zabrinutošću prati podatke o zaraženima u svojim gradovima, a koji se povećavaju iz dana u dan (trenutno je 25 preminulih te oko 600 zaraženih diljem zemlje od kojih 500 u Wuhanu, 20 u Šangaju, 15 u Shenzhenu i Pekingu, 10 u Chongqingu… I dok su pojedinačni slučajevi zabilježeni u svim kineskim provincijama, tješi podatak da su praktički svi zaraženi fizički boravili u Wuhanu proteklih tjedana, te nema dokaza o drugim žarištima zaraze.

Najveća briga pak dolazi u obliku činjenice da je vrijeme kineskih novogodišnjih praznika isto tako i vrijeme kada se bilježi i najveći broj putovanja u svijetu gdje se očekuje da će u periodu od 20-ak dana oko 200 milijuna Kineza putovati kući za praznike kako bi proveli blagdane sa obiteljima. Kinesku novu godinu tako obilježavaju i krcati aerodromi, prebukirani vlakovi i autobusi gdje tijekom cjelodnevnih putovanja desetci pa i stotine ljudi zajedno borave u zatvorenom prostoru.     

Nošeni lošim iskustvima u proteklih dvadesetak godina, prije svega SARS-om, a u nedostatku pouzdanih informacija o načinu prenošenja i prevenciji zaraze, zabrinutost u Kini je sveprisutna. Zaštitne maske se već sada teško pronalaze, a cijena je u ruku nekoliko sati skočila i do pet puta od uobičajene. Liječnicima, policajcima i nekim drugim zanimanjima naređen je povratak na posao, a već sada se počinju zbrajati financijski gubitci, jer su tradicionalno krcati restorani, kino-dvorane, karaoke centri, turističke atrakcije i mnoga druga mjesta suočena s potpunim otkazivanjima rezervacija. Novi kineski i holivudski naslovi otkazuju premijere, a mnoge tvrtke organiziraju krizne sastanke. 

U mnogim gradovima ulice, autobusi i podzemne željeznice potpuno su prazne. Primjećuje se da ljudi izbjegavaju ulazak u lift ako se u njemu nalazi više od jedne osobe (naročito bez maske). U vrijeme kada se tradicionalno sastaje na svaki od 7 ili 14 prazničnih dana (u ruralnim sredinama), obitelji otkazuju zajednička druženja ako se zna da su pojedini članovi obitelji doputovali iz drugih gradova (gdje tijekom godine rade). 

Poseban je problem i činjenica da se simptomi zaraze lako zamjenjuju sa simptomima obične prehlade koja je uobičajena u ovo doba godine. Javljaju se već i slučajevi gdje očevi koji tijekom godine rade u drugim gradovima, nisu vidjeli obitelji i po šest i više mjeseci, ne usuđuju se vratiti doma suprugama i maloljetnoj djeci jer su u prehladi i sumnjaju da su sami zaraženi virusom, a nisu pak dovoljno hrabri da se jave u bolnice i budu potencijalno danima zatvoreni u karantenama sa drugim zaraženima.

U ovakvoj situaciji, preispituju se i razlozi pojave koronavirusa, te se javlja ponovni javni bijes na odgovorne koji javno ili prešutno dopuštaju “uživanje” u izjedanju štakora, šišmiša, pasa, mačaka i mnogih drugih “delikatesnih” životinja. I sve to, simbolično, označava ulazak u godinu štakora prema kineskom kalendaru...