Zoki definitivno nije imao sreće s prvom godinom mandata. Nije mogao putovati po svijetu pa se okrenuo razrađivanju mašina helikoptera i brodova u domaji.
Brižljivo se odnoseći spram državne imovine shvatio je da vojni inventar mora biti upogonjen da bi imao svoju djelatnu sposobnost. Kako i nije imao nekakvog posla, Predsjednik, poznat po svojim radnim navikama još iz dana Sabora i Vlade, odlučio je učiniti inspekciju svog vrhovnog stana te obnoviti inventar. Ukupan kapital smanjen je za nešto više od pola milje kuna, no obnovio se ulažući u nove televizore, klime i, valjda, koju kavu za van. Reducirajući zastarjeli interijer, u maniri Mirjane Mikulec, pozabavio se In dizajnom kao što i besposleni pop jariće krsti. Veseli da naš Predsjednik nije trošio novac na prekovremene sate, vodu i struju. Štedljiviji je od štedljivih žarulja. Nu, morao sam guglat kad sam pročitao da je izmjestio parnu postaju.
Prvo sam pomislio da je riječ o, ne daj bože, nekoj parnoj kupelji zaostaloj od bivše predsjednice, pa sam pomislio da je Hrvatska, napokon, izašla iz parne revolucije i odlučila prijeći na fosilna goriva, da bih nakraju saznao da se čovjek riješio parnog glačala. A što mu, bidnom, i treba parna postaja kad ionako svako malo pušta paru kao ona modra Titova lokomotiva što se ušančila na Glavnom željezničkom kolodvoru.
Štedljivi Zoki u godinu dana uspio je ''popariti'' sav svoj ženski glasački lobi koji se kleo u njega ko u tekovine Oktobarske revolucije. Malo pomalo, Predsjednik s karakterom, pokazao je svoj karakter nabusitog razbijača vrtnih patuljaka koji misli da će netko i povjerovati u njegov štemerski stav nervoznog poštara. Izgubljen u mnogim prijevodima, jednogodišnji Zoki, okrenuo je sve protiv sebe izuzev državnog proračuna.
On će mu vjerno služiti do njegovog petog rođendana. Predsjednik, kojem je pandemija omogućila da uživa u svojim razvijenim radnim navikama, vjerujem da ni sam ne zna gdje je bio i što je radio u proteklih godinu dana. Čovjek je tu i tamo skočio kod frendova na klopu, da se ne baci, a i na njemu se vidi da teretane ne rade no i da ga to previše i ne brine. Razmišljajući o njegovoj post-it funkciji i sažimanju predsjedničke vrijednosti u godinu dana bilo bi uvredljivo ne spomenuti da se naš Zoki, odbacujući parnu postaju, okrenuo IT sektoru ulažući u digitalni svijet redizajnom i razvojem međumrežne stranice predsjednik.hr.
Ako mu i neće služiti u drugom mandatu, lijepo je da hrvatski narod, barem ovako virtualno, može kliknuti s Predsjednikom iako to spada u sferu škljocanja, no škljocnuti Predsjednika spada u red ugroze pa bolje da ga klikamo nego škljocamo. Budući je Zoki imao puno slobodnog vremena nadam se da ga je uložio u nešto pametno jer će ga inače parna reakcija dovesti do skupocjene investicije u obnovu imidža koji zahtjeva promjenu karaktera predsjednika s karakterom.
Karakterni Zoki, s godinu dana predsjedničkog staža, još uvijek se ponaša kao razmaženi stažist koji predsjedničkom palicom tuca orahe i izaziva svađe. Njegovim pošalicama i dosjetkama dive se tek savjetnici koji pro forme na Pantovčaku pare ko prometnici i vlakovođe kad im koji put, slučajno, upadne kakva delegacija nečega.
Valjda nisu navratili oprati rublje i izglačati nabore na košuljama. Srećom, Zokijeva supruga je liječnica. Za razliku od njega, njeno bockanje je produktivno jer radi na procjepljivanju nacije. Dok stječemo imunitet na pandemiju, iskreno se nadam da ćemo postati otporni i na gluposti političara. Ili, štono bi zdravonarodski rekli: ''bolje da klika nego da škljoca…''