Mogu li prosvjedi u Kini označiti početak kraja ere Xi Jinpinga?

Slike koje su obišle svijet su zapanjujuće. Po prvi put od prosvjeda za demokraciju 1989. godine, u Narodnoj Republici se formira otpor politici Komunističke partije i protiv vlastodršca Xija Jinpinga osobno. Ljudi skandiraju "Kini ne treba car" ili "Sloboda ili smrt!"

Partijski i državni šef Xi, koji si je u listopadu osigurao treći mandat na čelu države, a time de facto otvorio vrata doživotnoj vladavini, je doživio blamažu. Na odgovor režima nije trebalo dugo čekati. U noći na utorak velike policijske snage u Šangaju i Pekingu su spriječile da se ljudi ponovno masovno okupe na ulicama.

U neposrednoj blizini mjesta na kojima su se održale demonstracije, kontroliralo se mobitele, u potrazi za fotografijama ili video-snimkama s prosvjeda. Vlasti su, vjerojatno uz pomoć softvera za prepoznavanje ljudskih lica, otkrili tko je sve sudjelovao na protestima. Policija je pokucala na kućna vrata tih ljudi. I saslušala ih. Osim toga se hapsilo novinare koji su izvještavali o protestima. Sveučilišta u Pekingu i pokrajini Guangdong svoje su studente poslali kući, na svojevrsni izvanredni raspust. Tako ih se htjelo odvratiti od sudjelovanja u novim protestnim akcijama. Za očekivati je da će oni studenti koji su ostali na kampusu morati računati s kaznama.

Razlika u odnosu na proteste prije 33 godine je u tome što je za sada u prosvjednim akcijama sudjelovalo samo nekoliko tisuća osoba. Vodstvo zemlje očito polazi od toga da će moći ugasiti vatru, za koju je postojala opasnost da je ti prosvjednici raspire. Protesti će vjerojatno učvrstiti redove Komunističke partije s njezinih 94 milijuna članova. Istovremeno protesti ipak pokazuju i da više ne "pale” brojne laži koje vodstvo Kine svakodnevno servira ljudima.

Jedna od standardnih floskula Xija Jinpinga u međuvremeno je postalo rutinsko optuživanje inozemstva – jedna od stvari koje ismijavaju i prosvjednici. List "Guardian” citira jednu osobu koja je sudjelovala na protestima u Pekingu: "Ne smijemo putovati u inozemstvo, ne smijemo konzumirati strane medije. Kako nas onda inozemstvo može nahuškati na bilo što?" Neki drugi dodaju u ozbiljnijem tonu: "Požar u Ürümqiju, jesu to bile inozemne snage?”, "Autobusna nesreća u Guizhouu, je li za to odgovorno inozemstvo?” U Ürümqiju je u požaru stradalo deset osoba, u Guizhouu je poginulo 27 ljudi – u nesreći autobusa koji ih je prevozio u karantenu. Demonstranti se žale da su ti ljudi stradali prvenstveno zbog COVID-mjera, a odgovornost prebacuju na Komunističku partiju i Xija osobno.

Na demonstracijama su sudjelovali i studenti i radnici. Na kampusu su uzvikivali parole poput "Dolje s KP-om!”, na ulicama se moglo čuti „Dosta PCR-testova! Sloboda!" Njihove poruke su dokaz da je Xi napravio grešku u koracima sa svojom „Zero-COVID"-strategijom. Za to je kriva njegova ideologija: Kini ostatak svijeta nije uopće potreban, tvrde ultra-nacionalisti. I dodaju kako svijet bez Kine ne može. Xijeva je misija da Narodnu Republiku ponovno vrati tamo gdje je Kini ionako mjesto – u sam centar svjetskih zbivanja, tvrde ultra-nacionalistički ideolozi.

A tko tako misli i priča, taj ne može kupovati tuđe cjepivo i uz njegovu pomoć provesti učinkovitu kampanju cijepljenja te tako stvoriti pretpostavke za ukidanje karantene i drugih COVID-restrikcija. I zato ljudi nakon proglašenja lockdowna ostaju izolirani u svojim stanovima i po 100 dana zato što to Xi tako želi. A dimenzije tih zaključavanja su još uvijek ogromne: 23. studenog je 415 milijuna ljudi bilo u lockdownu, tjedan dana ranije 340 milijuna – i to u situaciji u kojoj je po danu bilo registrirano samo 28.000 novih infekcija.

Slike koje se ovih dana može vidjeti na pametnim telefonima i ekranima u cijelom svijetu ipak ne prikazuju prve prosvjede protiv Xijeve vlade u ovoj godini. Nevladine organizacije su od 18. svibnja ove godine registrirale i do 735 demonstracija, od toga ih je samo oko 50 bilo usmjereno protiv korona-mjera. Oko 230 prosvjeda je održano u rano ljeto, nakon što se "ispuhao” mjehur na tržištu nekretnina, i kada su se tisuće i tisuće ljudi suočile sa strahom da su njihove ušteđevine izgubljene, odnosno novac koji su uložili u stanove. Osim toga se prosvjedovalo zbog bankarske krize, kada štediše nisu mogle više podići svoj novac. Osim toga, zbog pandemije koronavirusa privreda je na koljenima, zbog čega je stopa nezaposlenosti među mladima narasla na oko 20 posto, na tako visokoj razini ona već odavno nije bila. Magazin "Economist” je analizirao razne podatke o situaciji u Kini i prezentirao ih svojim čitateljima.

U utorak su se prosvjednici povukli, bio je to pobjeda na bodove za Komunističku partiju. Ali nada i dalje postoji. Tijekom kongresa Komunističke partije u listopadu, jedan je prosvjednik razvio plakat na mostu u Pekingu, kojim je zatražio da se „diktatora i izdajnika Xija" potjera s njegove pozicije. Ljudi su pljeskali toj poruci na plakatu, čule su se trube automobila. Iz samo jedne jedine hrabre osobe, protest je u šest tjedana narastao na nekoliko tisuća hrabrih ljudi. Idući tjedan bi se moglo raditi o stotinama tisuća, za mjesec dana o milijunima. Ako se nešto bitno ne promijeni po pitanju COVID-politike kineske nomenklature, prosvjedi će se nastaviti i nasilje bi moglo eskalirati. A što glasniji bude vapaj za slobodom, sve je više zamisliv i kraj ere samog Xija.

Alexander Görlach je viši suradnik u Carnegiejevom vijeću za etiku u međunarodnim odnosima i znanstveni suradnik na Internet institutu Sveučilišta u Oxfordu. Nakon boravka na Tajvanu i Hong Kongu njegova je glavna tema uspon Kine i što on znači za slobodni svijet. Obavljao je razne dužnosti na Sveučilištu Harvard i Sveučilištu Cambridge.


https://www.dw.com/hr/protesti-u-kini-i-mogu%C4%87i-kraj-ere-xija-jinpinga/a-63947706