Naravno, riječ je o globalnoj vijesti prodaje zagrebačkog Nanobita, najvećeg hrvatskog proizvođača mobilnih igara, većinom namijenjenih ženama. I dok naše velike stranke dokazuju uspješnu koruptivnu kopulaciju svojih hobotnica, u svijetu se otvorila niša koju bi hrvatski kreativci svakako trebali iskoristiti.
Prošlom kolumnom o digitalnim nomadima ukazali smo na širok spektar mogućnosti rada od kuće, no u ovom slučaju ''ostani doma'' ukazuje da odlična ideja, predanost, ustrajnost, kreativnost i vizija mogu prosperirati bez uporabe političkih ''utjecajnika''. Svijet virtualnih igrica, lišen ovih prizemnih hrvatskih, otvorio nam je vrata i ukazao na činjenicu da, usprkos istraživanjima, nismo, uz Srbiju, najgluplja nacija u Europi.
Možda smo naivni zbog iščekivanja političkog ''mesije'' koji će konačno raditi u interesu Hrvatske, a ne za sebe & Co. Naravno, već su počela nagađanja kako će Stillfront ugasiti Nanobit nakon preuzimanja, no budući da ekipa postaje suvlasnikom kompanije, a i najavljuju daljnji razvoj svojih projekata koji su sad dobili i tehničku i financijsku podršku, strah je iluzoran. Hrvatski studio već sad zapošljava 125 stručnjaka. Naši stručnjaci iz IT sektora koji su otišli trbuhom za kruhom, možda ponovno osjete egzistencijalnu toplinu vlastita doma.
Dok ovako pozitivno razmišljamo o kauzalitetu velike prodaje, prihod od milijarde kuna zasigurno će povući mnoge hrvatske ''šmokljane'' da u svojim ''garažama'' stvore start-up platforme pretvarajući Hrvatsku iz potencijalnog ''servera'' u potencijalnu tvornicu igara, softvera, deficitarnih programa i stručnjaka koji će zaustaviti izvozni egzodus stručnjaka, a postići novi trend izvoza isplativog znanja u binarnim kodovima.
Nanobit, Rimac, Cateia Games putokaz su svim hrvatskim nomadima s dobrim idejama. Nažalost, dok ideje frcaju u virtuali i uspijevaju lišene predatorskih ambicija raznoraznih hobotnica, hrvatska stvarnost otkriva totalni kaos. ''Transparentnost'' natječaja koji se dobivaju ''za kunu bolje ponude'', a sad i vidimo na koji način, povlače za sobom upitnost svih dosadašnjih natječaja u brojnim lokalnim i državnim poslovima. Ukoliko USKOK i DORH uopće postoje, onda će biti zanimljivo istraživati tvrtke s dva zaposlena koji dobivaju milijunske poslove, pa ekskluzivna prava nabavki strojeva, instrumenata, aparata koji cijenom i uvjetima ne odgovaraju traženoj kvaliteti no zato pripadaju monopolističkoj prisutnosti i isključivanju domaćih stručnjaka što kod ponuda za servis, što kod tvrtki koje nude bolje uvjete i transparentan posao.
Rimac, ona druga Rimac, te lavina korumpiranih brižnih Hrvata lijeve, srednje ili desne provenijencije, dokaz su koliko su pipci hobotnica premreženi u stvarnom svijetu izvan naših naivnih perceptivnih moći. Dok imamo VR naočale, postajemo pobjednici. Čim ih skinemo, drugi se igraju s nama.
Negdje, u Međuzemlju, hrvatski kreativci stvaraju novi svijet u kojem gramzive beštije nemaju što tražiti sa svojim pipcima.
